ENERGETSKA TRŽIŠTA

Cilj poglavlja

Cilj je ovog poglavlja upoznati studenta s procesom stvaranja zajedničkog europskog tržišta električne energije i prirodnog plina, te dati pregled procesa stvaranja energetskih tržišta u Hrvatskoj.

Svrha poglavlja

Nakon završetka ovog poglavlja, trebali biste moći:

• Razumjeti mehanizam pristupa trećoj strani
• Poznavati osnovne značajke tržišta energentima

Zašto liberalizacija

• da li je energija proizvod kao i svaki drugi?
• što je najbolje za ekonomiju i potrošače?
• kada je monopol bolji od slobodnog tržišta za ekonomiju?
• konkurentna električna energija za konkurentnu ekonomiju
• da li energija treba biti subvencionirana?
• nacionalno ili europsko tržište?
• strateški partneri ili ne?

Energetika u tranziciji

Kako je zemljama u tranziciji konačni cilj integracija u EU, integracija energetskih sustava zemalja u tranziciji je prirodan proces. Prva je stepenica restrukturiranje energetskih sustava na nacionalnom nivou, razdvajanjem djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe, a zatim slijedi postepeno uvođenje tržišnih pravila. Nakon toga, cilj je integracija nacionalne energetike u kontinentalnu, prvo na regionalnom nivou.

Power in Central europe

Kao dio procesa tranzicije i priključenja Zapadu, zemlje Centralne i istočne Europe moraju polako zakonodavstvo EU. Zakonodavstvo energetskih tržišta EU se bazira na dvije direktive:

1. Directive 2009/72/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Electricity and Repealing Directive 2003/54/EC
2. Directive 2009/73/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Natural Gas and Repealing Directive 2003/55/EC

The First Ministerial Meeting on the Regional Electricity Market in South East Europe held in Athens on 15th November 2002

1. The Ministers of Energy signed the "Athens Memorandum-2002" that sets out a clear strategy for the reform of the electricity sector in South East Europe.
2. The recipient countries and the donors endorsed the "Strategy Paper on the Regional Electricity Market in South East Europe and its Integration into the European Union Internal Market" that provides a road map for the achievement of the objectives laid down in the Memorandum.
3. Alongside the Ministerial meeting the donors and the countries representatives met to discuss on the further actions and next steps to be undertaken, "Post Athens Schedule"

Europsko zajedničko tržište

Tržišta energenata potpadaju pod Zajedničko tržište Europske Unije stvoreno 1992. godine, te prema tome europska legislativa u tom sektoru ima pravo prvenstva nad nacionalnim zakonodavstvom. Najvažniji dijelovi te legislative, Direktiva Europske komisije o unutrašnjem tržištu električne energije i Direktiva o unutrašnjem tržištu prirodnog plina:

1. Directive 2009/72/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Electricity and Repealing Directive 2003/54/EC
2. Directive 2009/73/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Natural Gas and Repealing Directive 2003/55/EC

definirale su okvire restrukturiranja i demonopoliziranja tržišta mrežnih energenata dok je zemljama članicama u prvoj fazi prepušten način primjene i stupanj deregulacije, a sve u cilju povećanja efikasnosti sektora i snižavanja cijena energenata. Prema zakonodavcu, Europskoj komisiji, primarni razlog stvaranja tržišta energenata je snižavanje cijena po ugledu na američko tržište, posebno za velike potrošače koji su od iznimne važnosti za konkurentnost evropske ekonomije (tada su cijene za industrijskog korisnika bile oko 40% veće).

Slobodno tržište predviđa barem knjigovodstveno odvajanje sektora transmisije električne energije i transporta plina, slobodnu proizvodnju s pravom prolaza kroz sistem, te omogućavanjem velikim kupcima da kupuju energente slobodno na tržištu, s konačnim ciljem da se otvori barem 35% tržišta električne energije i 28% tržišta prirodnog plina do 2003. godine.

Druga faza otvaranja tržišta predviđa liberalizaciju 100% oba tržišta do 2007. godine te druge mjere koje vode stvaranju jedinstvenog europskog tržišta energijom.

Tržište električne energije

Tržište električne energije je slično burzi. Na njemu se trguje električnom energijom kao robom. Pri tome se električnom energijom trguje ili između država ili unutar države. S obzirom da je električnu energiju danas još uvijek teško uskladištiti, osobito bez velikih troškova, i ponuda i potražnja su podložne velikim varijacijama.

Kod liberalizacije tržišta električne energije dolazi do odvajanja proizvodnje od prijenosa i opskrbe pri čemu je nužno da se elektroenergetski sektor kao i poduzeća koja se time bave restruktuiraju.

Do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća vertikalno integrirana poduzeća su imala monopol u eletroprivredi. Liberalizacijom tržišta taj monopol se razbija.

Vertikalno integrirani sustav električne energije sastoji se od baznih elektrana (nuklearne elektrane i/ili termoelektrane na ugljen), vršnih elektrana (hidroelektrane i/ili termoelektrane na plin), prijenosa i dispečera, distribucije i naplate od potrošača (tarifnih korisnika) i PSO (eng. public service obligation). Za trgovanje električnom energijom potrebni su koordinatori isporuke koji usklađuju proizvodnju i potražnju.

Slika 1. Vertikalno integrirani sustav električne energije

Slika 2. Prikaz opterećenja sustava električne energije u toku dana

Opterećenje sustava električne energije (povećana potražnja) pokriva se proizvodnjom dodatne količine električne energije, a u slučaju zasićenja reagira se smanjenjem proizvodnje.

U novije vrijeme dolazi do liberalizacije proizvodnje i opskrbe električnom energijom. Uvjet za to je sklapanje ugovora o kupnji električne energije. Najčešće liberalizirano tržište je OTC (over the counter), gdje se trguje bilateralno.

Postoje različite vrste tržišta električne energije:

• Spot tržite je tržište na kome se vrši isporuka električne energije. Spot tržište osigurava mehanizam za balansiranje proizvodnje i potrošnje i ono zamjenjuje otvoreno tržište električne energije.
• Forward i future ugovori kojima se ugovara neka buduća isporuka električne energije. Cijena može biti fiksna ili varijabilna, vezana uz neki tržišni indeks, a isporučitelj nije određen.
• PPA ugovori o kupoprodaji električne energije kojima se određuje kupac, dobavljač, količina, cijena i rok isporuke.
• Veleprodajni (Wholesale) ugovori koji imaju iste elemente kao i PPA ugovori, osim što nije određen dobavljač.

Slika 3. Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima)

Također je novost i pristup prijenosu i distribuciji trećoj strani. Dalekovode možemo usporediti s cestama na koje proizvođači šalju električnu energiju, svaki određenu količinu, koja na kraju stiže ciljnim potrošačima u količini koju trebaju. Postoje operateri zaduženi za prijenos i pomoćne usluge (TSO, eng. transmission system operator) i operatori tržišta. Sklapaju se dugoročni ugovori o opskrbi s tarifnim kupcima, a moguća je i kupnja na trenutnom (spot) tržištu. Poduzeće koje izlazi na tržište mora odrediti cijenu po kojoj je spremno bilo prodati ili kupiti električnu energiju. Ta cijena ovisi o troškovima proizvodnje te start-up troškovima različitih generatora. Tendencija je da prodajna cijena bude viša ili bar jednaka cijeni proizvodnje.

Slika 4. Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA ili ad hoc bilateralnih ugovora, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima)

Elektična energija se može kupiti na “tržištu dan unaprijed” (eng. day ahead market) gdje se ugovori kupnja određene količine energije dan prije isporuke. Takve aukcije električnom energijom odvijaju se svakog sata, a želi se postići da transakcija bude jednaka po cijeni i u određeno vrijeme. Cijena se određuje omjerom ponude i potražnje. Sudionici ponekad određuju gornju granicu cijena ili vrše kupoprodaju po posebnim uvjetima, tzv. blok ponuda, kojom se za određenu cijenu ugovara isporuka električne energije tokom nekoliko sati.

Slika 5. Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA, ad hoc bilateralnih ugovora ili day ahead spot tržišta, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima)

Slika 6. Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača (O) putem PPA ili ad hoc bilateralnih ugovora, te može prodavati na day ahead spot tržištu, na kojem mogu kupovati opskrbljivači i krajnji kupci. Krajnji kupci mogu kupovati od osprkrbljivača/distributera (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima) ili na day ahead spot tržištu

Odluka o gradnji elektrane ovisi o ukupnom trošku i izračunu da li se on može isplatiti prodajom električne energije i pomoćnih usluga. Ukupni trošak se sastoji od fiksnih i varijabilnih troškova. Fiksni trošak je investicijski trošak uvećan za fiksni dio operativnog troška i troška održavanja. Varijabilni trošak je trošak dodatno proizvedenog kWh u što ulazi trošak goriva, dodatni operativni trošak i dodatni trošak održavanja. Odluka o proizvodnji dodatnog kWh ovisi o varijabilnom trošku.

Slika 7. Pokriće potražnje električne energije iz različitih izvora električne energije, prioritet imaju energenti s nižim varijabilnim troškom. U slučaju kombinacije ugljen-hidro-vjetar, to može dovesti do viškova u vrijeme niže potražnje, što zahtjeva nova tehnička rješenje (npr. fleksibilnost, skladištenje)

Slika 8. Utjecaj očekivane instalirane snage vjetra u zapadnoj Europi na druge tehnologije, siječanj 2030

Slika 9. Utjecaj očekivane instalirane snage vjetra u Francuskoj, Britaniji i Njemačkoj na druge tehnologije, siječanj i srpanj 2030

Slika 10. Razlika u potrebi za uvozom električne energije u pokrajinu Marche (Italija) zbog instaliranih 550 MW solarnih panela (PV) u godinu dana

Marginalni trošak je dodatni trošak koji nastaje proizvodnjom jedinice proizvoda više. Predstavlja promjenu u ukupnom trošku proizvodnje.

Slika 11. Tržište električne energije noću

Slika 12. Tržište električne energije u vjetrovitoj noći

O visini marginalnog troška ovisi da li će se potražnja zadovoljiti proizvodnjom iz vlastitih izvora ili uvozom. Plin i mazut dolaze u obzir kao izvori električne energije jedino u slučaju visoke potražnje kad i cijena može biti veća. Postoji mogućnost državnih subvencija što utječe na trošak i odluku o proizvodnji i uvozu.

Slika 13. Tržište električne energije danju

Slika 14. Tržište električne energije u vjetrovitom i sunčanom danu

Za pool sisteme karakteristično je da se cijena i količina električne energije koja je predmet ugovora formira na temelju centraliziranog optimizacijskog procesa baziranog na marginalnim troškovima. Taj proces izvode nezavisne institucije.

Postoje dva oblika pool sistema:

• Obvezni pool sistem (mandatory pool) u kojem se trgovina mora vršiti preko poola.
• Dobrovoljni pool (voluntary pool) koji nije obavezan, već je dozvoljeno i bilateralno tržište.

Slika 15. Nord pool ELSPOT; Tržište dan unaprijed električne energije nordijskih zemalja

Također dolazi do povezivanja tržišta u panevropsko.

Slika 16. Price Coupling of the Regions, PCR; Povezivanje tržišta dan unaprijed električne energije

Hrvatsko Dan unaprijed tržište (DAM) nalazi se u sklopu Hrvatske burze električne energije (CROPEX). Trgovanje se vrši se kroz dražbu, a za cijena se određuje prema pravilu jedinstvene cijene. Iznos cijene se izračunava na temelju potražnje i prodaje od strane burze tako da se za svaki sat trgovanja formira sumarna krivulja ponude i sumarna krivulja potražnje. Sjecište krivulja predstavlja tržišnu cijenu te u svakom satu trgovanja članovi burze trguju električnom energijom po istoj jedinstvenoj cijeni.

Hrvatski DAM - https://www.cropex.hr/hr/

Pri kupnji energije na tržištu dan unaprijed postoji mogućnost greške u predviđanju vjetra do 20%.

Popis day ahead tržista (DAM) po državama:

• Albanija – (nema)
• Austria – EXAA (Energy Exchange Austria), EPEX SPOT, Nord Pool Spot
• Belgija - EPEX SPOT, Nord Pool Spot
• Bosna – (nema)
• Bugarska - IBEX (Independent Bulgarian Energy Exchange)
• Cipar – (nema)
• Crna Gora – (nema)
• Češka - OTE
• Danska - Nord Pool Spot
• Estonija - Nord Pool Spot
• Finska - Nord Pool Spot
• Francuska - EPEX France, Nord Pool Spot
• Grčka – HEnEx
• Hrvatska – CROPEX
• Irska – SEMOpx (Single Electricity Market Operator)
• Italija - GME
• Kosovo – (nema)
• Latvija - Nord Pool Spot
• Litva - Nord Pool Spot
• Luksemburg - EPEX SPOT, Nord Pool Spot
• Mađarska - HUPX (Hungarian Power Exchange)
• Makedonija – (nema)
• Malta – (nema)
• Moldova – (nema)
• Nizozemska - EPEX SPOT, Nord Pool Spot
• Njemačka - EPEX SPOT, Nord Pool Spot
• Poljska - TGE, Nord Pool Spot
• Portugal - OMIE
• Rumunjska - OPCOM
• Slovačka - OKTE
• Slovenija - BSP - SOUTH POOL
• Srbija – SEEPEX (SEE Power Exchange)
• Španjolska - OMIE
• Švedska – Nord Pool Spot
• Švicarska - EPEX SPOT
• Turska - EPIAS (Energy Exchange Istanbul)
• Ukrajina – Ukranian Energy Exchange
• Velika Britanija – EPEX SPOT, Nord Pool Spot

U budućnosti se predviđa globalizacija tržišta električne energije.

Slika 17. Kako tržišno riješiti potrebe elektroenergetskog sustava za energijom, energijom uravnoteženja i rezervom

Cilj primarne regulacije je održavanje ravnoteže između proizvodnje i potrošnje. Ona djeluje pri ispadu proizvodnje ili rasterećenju. Sekundarna regulacija treba dovesti frekvenciju i snagu razmjene na njihove zadane vrijednosti. Aktivira se samo regulator područja u kojem je nastupio poremećaj. Tercijarnom regulacijom povećava se sekundarna regulacijska rezerva. Tercijarna rezerva je tzv. minutna rezerva. Njome se optimira raspodjela sekundarne regulacijske rezerve.

Primarna rezerva je definirana kao ona koja mora “odgovoriti” u roku od 10 sekundi u punom kapacitetu i biti raspoloživa sljedećih 20 sekundi. Sekundarna rezerva mora biti u punom kapacitetu dostupna 30 sekundi nakon iskakanja velike proizvodne jedinice, a mora biti raspoloživa sljedećih 30 minuta. Tercijarna rezerva vraća sustav u normalu.

Liberalizacija tržišta električnom energijom je vrlo složen proces koji se još uvijek razvija i u zemljama koje ju primjenjuju već duže vrijeme. Pri tome je osnovni cilj dugoročna ekonomska opravdanost.

Sve o tržištu električne energije - http://europa.eu/legislation_summaries/energy/european_energy_policy/l27005_en.htm

Direktiva o unutrašnjem tržištu električne energije donesena je 1996., a došla je na snagu u veljači 1997, dajući dvije godine zemljama članicama za prilagodbu lokalnog zakonodavstva. Direktiva postavlja zajednička pravila o proizvodnji, transmisiji i distribuciji električne energije.

Za gradnju novih kapaciteta generacije postoje dvije predviđene procedure, autorizacijom i tenderom (natječajem). U autorizacijskom sistemu aplikanti koji zadovoljavaju kriterije će biti bez diskriminacije autorizirani za gradnju novog kapaciteta bez obzira na potrebu, za razliku od sistema tendera gdje vlada zemlje članice procjenjuje buduće potrebe za kapacitetom.

Prema definiciji direktive transmisija obuhvaća samo visokonaponsku mrežu (>=110 kV) i dispečerstvo, te kao takva mora biti barem knjigovodstveno odvojena (unbundling) od proizvodnje i distribucije kao transmission system operator (TSO). Dispečer mora davati jednak pristup svim korisnicima, s time da zemlje članice mogu propisati prioritet obnovljivim izvorima i kogeneraciji te električnoj energiji proizvedenoj iz domaćih goriva, do maksimalno 15% primarne energije upotrebljene za proizvodnju električne energije.

Distribucija obuhvaća i transmisiju na srednje i niskonaponskoj mreži. Zemlja članica može propisati obavezu opskrbe električnom energijom svih potrošača lociranih u distributivnom području, tzv. public service obligation (PSO), te također može regulirati tarifni sustav.

Prema direktivi tri gornja sektora moraju biti knjigovodstveno razdvojeni (unbundling), ali mogu kroz sistem holdinga ili firmi kćeri ostati dio iste grupe. Sve neelektrične djelatnosti takve grupe moraju također biti knjigovodstveno odvojene u posebne tvrtke. Predviđana su tri mehanizma pristupa mreži, regulirani i pregovorni pristup trećoj strani (third party access, TPA) te procedura jedinstvenog kupca (single buyer). Osim pristupa mreži postoji i mogućnost postavljanja direktnih vodova između proizvođača i potrošača podložna autorizaciji. Regulirani TPA pristup mreži podrazumijeva da su tarife transmisije unaprijed poznate, dok pregovorni TPA omogućuje kupcu i prodavaču da pregovaraju oko cijene transmisije s TSO, ali u oba slučaja se cijena struje uspostavlja direktnim dogovorom krajnjih stranaka. Sistem jedinstvenog kupca je definiran centraliziranom kupnjom i prodajom električne energije. Takav sistem pretpostavlja da su transmisijske tarife poznate i nediskriminatorne, dok jedan dio kupaca (eligible customers - povlašteni kupci) imaju pravo na direktnu kupnju električne energije s time da jedinstveni kupac mora struju otkupiti po prodajnoj cijeni struje umanjenoj za transmisijsku tarifu ne znajući dogovorenu cijenu struje.

Prva faza postepenog otvaranja tržišta električne energije odvijala se u tri etape, 1999., 2000. i 2003. Prvom etapom bila je obuhvaćena sva proizvodnja električne energije te prodaja potrošačima koji kupuju više od 40 GWh godišnje, tj. oko 26.5% ukupnog europskog tržišta. Kako je veličina potrošača neravnomjerna između zemalja članica tako je direktiva predvidjela da svaka zemlja članica poimence odredi potrošače sa slobodnim pristupom tržištu tako da udio liberaliziranog tržišta bude otprilike gornji postotak. Početkom 2000. taj je udio povećan na 28% tržišta, bazirano na udjelu potrošača većih od 20 GWh godišnje. Konačno, 2003. liberaliziralo bi se minimalno 33% tržišta, odnosno udio koji odgovara potrošačima većim od 9 GWh godišnje. Pojedine zemlje članice mogu liberalizirati i veći dio tržišta što je većina već i učinila (Tablica 3.1.1) tako da će kao posljedica Direktive 80% tržišta električne energije u Evropskoj Uniji već slobodno. Jedinstveno tržište električne energije nije ograničeno samo na zemlje članice EU, nego prihvaćanjem regulative koja prati Direktivu mogu mu se pridružiti i zemlje Europskog ekonomskog prostora (European Economic Area, EEA), što u praksi znači Norveška, te Švicarska i zemlje u akcesiji.

Tablica 1. Način povećanja kapaciteta proizvodnje, pristup mreži za liberalizirani dio tržišta, otvaranje tržišta električne energije, [[1]]

Zemlja	Udio liberali ziranog tržišta (2014.)	Povlašteni kupci (2014.)	Instalirani kapaciteti			Distribucija i opskrba
			Proizvođača s više od 5% instaliranog kapaciteta (2012.)	Udio instaliranog kapaciteta najvećeg proizovođača (2014.)	Uvozni kapacitet kao udio instaliranog kapaciteta (2014.) [2][3]	Broj opskrbljivača			Udio tržišta najveća 3 opskrbljivača Kućanstva (2014.)	Promjena opskrbljivača
						Ukupno (2012.)	Nezavisnih od distributera (2006.)	S više od 5% udjela na tržištu (2012.)		Veliki kupci (2012.)	Mali kupci (2012.)
Austrija	100%	-	4	56,6%	11,32%	152	3	6	56%	6,8%	1,1%
Belgija	100%	-	2	65,8%	8,32%	33	-	4	-	1%1	10%
Danska	100%	-	2	37%	32,95%	55	5	-	-	45%2	6,7%
Finska	100%	-	4	25,6%	18,95%	74	-	3	-	35%-40%	7,7%
Francuska	100%	-	1	86%	8,64%	183	17	1	95,6%	30%3	5,7%
Grčka	100%	-	1	63,5%	4,26%7	11	24	1	100%	-	3,6%
Irska	100%	-	2	55%	5,13%7	6	-	4	60%	16,8%4	10%
Italija	100%	-	3	25%	1,43%	412	213	2	34,3%	17,8%	7,6%
Luksemburg	100%	-	2	82%	54,78%7	11	2	4	93%	2,3%	0,22%
Nizozemska	100%	-	6	64%	5,51%	24	20	4	-	20% 2	9,74%
Njemačka	100%	-	4	-	1,78%	72	-	4	45,5%	11,3%	7,8%
Portugal	100%	-	4	44,9%	8,5%7	10	3	4	85%	25,1%	13,2%
Španjolska	100%	-	5	23,8%	0,83%	225	12	4	82%	14,9%	12,07%
Švedska	100%	-	3	44%	4,34%7	120	11	3	42%	9%	9,9%
Velika Britanija	100%	-	7	25%	2,93%	32	17	6	95%6	15%2	12%
EU 15	100%
Cipar	100%	-	1	100%	-	1	0	1	100%	-	-
Češka	100%	-	1	78%	3,95%	360	279	3	70%	72%	7,96%
Estonija	100%	-	1	87%	31,38%	42	3	1	88,2%	10%5	-
Latvija	100%	-	1	89%	34,47%	6	-	2	89%	10%	-
Litva	100%	-	6	25%	87,5%	27	-	5	35,2%	-	-
Mađarska	100%	-	4	47,1%	24,2%	43	12	4	67,93%	-	1,6%
Malta	0%	-	1	100%	-	1	-	1	-	-	-
Poljska	100%	-	6	39,3%	2,84%	82	21	5	80%	5%2	0,6%
Slovačka	100%	-	1	78,9%	6,19%	71	71	4	20%	2,77%3	5%
Slovenija	100%	-	2	55,2%	78,9%	13	8	8	59%	-	5,9%
Bugarska	100%	-	5	-	2,89%	24	-	8	-	37%4	-
Hrvatska	100%	-	1	95%	41,47%	9	0	2	-	-	-
Rumunjska	100%	-	5	26,7%	8,75%7	54	140	5	59%	21,6%	0,033%
EU 28	100%
Albanija	0%	10 GWh	1	70%	-	-	0	-	-	-	-
Bosna	0%	10 GWh	1	49,4%	2,32%	27	-	4	97,7%	-	-
Makedonija	18%	110 kV	1	91%	2,11%	6	0	2	95,7%	-	-
Crna Gora	0%	110 kV	1	99,2%	5,65%	2	0	2	100%	-	-
Kosovo	0%	110 kV	1	100%	-	1	0	1	-	-	-
Srbija	12%	25 GWh	4	50,8%	5,41%	7	0	1	98,7%	-	-
Turska	23%	9 GWh	2	62%	-	260	0	3	21,9%	-	-
Ukrajina	65%	-	-	-	-	-	-	-	-	-	-
Moldova	10%	110 kV	-	-	-	-	-	-	-	-	-
ECSEE	69,83%

¹ 2007.; ² 2002.; ³2008.; ⁴2009.; ⁵ 2006.;⁶ Najvećih 6;⁷ 2011.;

Već samo očekivanje liberalizacije dovelo je do pada cijena električne energije u većini zemalja članica, iako još uvijek većina tržišta nije stvarno kompetitivna

Slika 18. Udio poreza na dodanu vrijednost i ostalih davanja u cijeni električne energije za kućanstva (2021. godina) Izvor

Slika 19. Udio poreza i davanja u cijeni električne energije za industriju (2021.godina) Izvor

Slika 20. Cijene električne energije u Europi za kućanstva, 2021. (EUR kWh) Izvor

Slika 21. Cijene električne energije u Europi za industriju, 2021. (EUR kWh), Izvor

Slika 22. Cijene električne energije za kućanstva izražene u PPP, 2021. godina (PPS kWh) Izvor

Slika 23. Cijene električne energije za industriju izražene u PPP, 2021. godina Izvor

PPP (Purchasing Power Parity) jest teorija koja koristi dogoročnu uravnoteženost dvaju valuta kako bi izjednačila njihovu kupovnu moć. Valutni tečaj kupovne moći izjednačava kupovnu moć različitih valuta u njihovim zemljama za datu "košaricu" dobara. Korištenje PPP-a kao baze za usporedbu je nedvojbeno bolje rješenje ako uspoređujemo razlike u životnim standradima u cjelini između zemalja. To je zato što PPP, umjesto usporedbe nominalnog GDP-a, uzima u obzir relativne troškove života i stopu inflacije u različitim zemljama.

Slika 24. i 25. Trend rasta cijene električne energije u EU-27 (Kućanstva: sa svim porezima i davanjima; Industrija: PDV iskljucen)

Tržište prirodnog plina

Sve o tržištu prirodnog plina - http://europa.eu/legislation_summaries/energy/internal_energy_market/l27077_en.htm

Stanje stvari - http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-QA-09-016/EN/KS-QA-09-016-EN.PDF

Direktiva Evropske komisije o unutrašnjem tržištu prirodnog plina donesena je 1998. dakle dvije godine poslije prve Direktive o tržištu električne energije, te je iste godine stupila na snagu, dajući dvije godine zemljama članicama za prilagodbu lokalnog zakonodavstva. Direktiva postavlja zajednička pravila o ponudi, transportu, skladištenju i distribuciji prirodnog plina, ali omogućava onim zemljama članicama koje su ili odvojene od evropske plinske mreže ili su spojene samo jednim ulaznim plinovodom te im najveći dobavljač ima više od 75% kapaciteta da ne primjenjuju direktivu. Također je izuzetak od nekih odredbi moguć za one zemlje (Portugal i Grčka) gdje plinska mreža postoji manje od 10 godina. Maksimalno je moguće dobiti izuzetak od direktive na 10 godina.

Kao i za tržište električne energije zemljama članicama je omogućeno da izaberu regulirani ili pregovorni TPA (third party access). Propisano je knjigovodstveno odvajanje pojedinih sektora, a posebno mreže plinovoda (unbundling). Predviđeno je da stupanjem na snagu Direktive zemlje članice liberaliziraju barem 20% tržišta prirodnog plina, s time da same mogu odabrati potrošače (eligible customers). Nakon 5 godina taj bi se udio povećao na 28% a nakon 10 godina na 33%. Među povlaštenim potrošačima koji dobivaju pravo izbora dobavljača već od ove godine morali bi biti barem termoelektrane na plin, veće toplane na plin, te svi potrošači koji na jednom mjestu troše barem 25 milijuna m³ prirodnog plina. Taj se limit postepeno smanjuje, da bi potpuna liberalizacija bila predviđena do 2007. Jedinstveno tržište prirodnog plina nije ograničeno samo na zemlje članice EU, nego prihvaćanjem regulative koja prati Direktivu mogu mu se pridružiti i zemlje EEA, što u praksi znači Norveška, te Švicarska i zemlje u akcesiji.

Tablica 2. Pristup mreži te otvaranje tržišta Direktivom, [[4]]

Zemlja članica EU	Third Party Access	Udio liberaliziranog tržišta
		2003	100% do	2014
Austrija	Regulirani	100%	2003	100%
Belgija	Regulirani	83%	2006	100%
Danska	Regulirani	100%	2004	100%
Finska	Regulirani	90%	-	-
Francuska	Regulirani	37%	2007	100%
Grčka	Regulirani	0%	-	100%
Irska	Regulirani	85%	2005	100%
Italija	Regulirani	100%	2003	100%
Luksemburg	Regulirani	72%	2007	100%
Nizozemska	Regulirani	60%	2003	100%
Njemačka	Pregovorni	100%	2000	100%
Portugal	Regulirani	0%	-	100%
Španjolska	Regulirani	100%	2003	100%
Švedska	Regulirani	51%	2006	100%
Velika Britanija	Regulirani	100%	1998	100%
EU 15		80%
Češka	Regulirani/Pregovorni	0%	-	100%
Estonija	Regulirani	80%	-	100%
Latvija	Pregovorni	0%	-	-
Litva	Regulirani	80%	-	100%
Mađarska	Regulirani	0%	2008.	100%
Poljska	Regulirani	34%	-	100%
Slovačka	Regulirani	33%	-	100%
Slovenija	Pregovorni	50%	-	100%
Rumunjska	Regulirani	25%	-	100%
Bugarska	Regulirani	80%	-	100%
Hrvatska	Pregovorni	-	-	-
EU 28
Turska	Regulirani	80%	-	-
SEE	[planirano]	[planirano]	[planirano]	[planirano]

Restrukturiranje i liberalizacija energetike u Hrvatskoj

Doneseni su novi zakoni i dopune zakona iz područja energetike , koji je, inače, prvi segment hrvatskog zakonodavstva koji je bio kompatibilan europskom zakonodavstvu:

• Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, (2001)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o energiji, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu električne energije, Narodne novine 177/04, Zagreb, (2004.)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tržištu električe energije, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu plina, Narodne novine 40/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, Narodne novine 57/06, Zagreb (2006.)

• Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom, Narodne novine 42/05, Zagreb, (2005.)

• Zakon o regulaciji energetskih aktivnosti, Narodne novine 177/04, Zagreb, (2004.)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o regulaciji energetskih aktivnosti, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

Ovi zakoni predstavljaju prvi temeljni korak u približavanju hrvatskog tržišta energijom europskim normama i preduvjet su restrukturiranju čitavog energetskog sektora.

Tržište električne energije RH

• temeljem Zakona o energiji i Zakona o tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj stvorene su temeljne pretpostavke za rad tržišta električne energije. Izradom i donošenjem Pravila djelovanja tržišta električne energije i ostalih potrebnih podzakonskih akata ostvareni su uvjeti za početak rada i postupno otvaranje tržišta električne energije.

• u Hrvatskoj postoji samo jedno tržište električne energije. U početnoj fazi rada tržišta odabran je model bilateralnog tržišta u kojem se trgovanje električnom energijom provodi temeljem bilateralnih ugovora. Bilateralni ugovori sklapaju se između sudionika na tržištu električne energije.

• u Hrvatskoj postoje dvije kategorije kupaca: povlašteni i tarifni kupci. Kupci stječu status povlaštenog kupca temeljem Zakona o tržištu električne energije (Članak 31.). S 1. srpnjem 2007. godine svi poduzetnici stekli su status povlaštenog kupca.

• zakonom je propisana postupna dinamika otvaranja tržiša električne energije u Republici Hrvatskoj. Tržište je potpuno otvoreno od 1. srpnja 2008. godine.

• status povlaštenog kupca znači da kupac prema vlastitom izboru odabire svog opskrbljivača. Mali kupci (u smislu članka 2, Zakona o tržištu električne energije) koji ne žele koristiti stečeno pravo, mogu ostati tarifni kupci.

Proizvodnja

• velika većina proizvodnje HEP Proizvodnja d.o.o.

• za gradnju novih kapaciteta proizvodnje električne energije odabrana je tenderska (natječajna) procedura

• izgradnja objekta za proizvodnju električne energije za povlaštene kupce je slobodna odluka energetskog subjekta koji ima dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije

• energetski subjekt može graditi objekte za proizvodnju električne energije za tarifnog kupca na temelju provedenog natječaja i odobrenja kojeg izdaje Vijeće za regulaciju

• u RH su do sada licencirane tri tvrtke za proizvodnju električne energije:HEP Proizvodnja d.o.o,TE Plomin d.o.o. i INA d.d.. Najveća od njih, HEP Proizvodnja (ovisno društvo u sastavu HEP d.d.) je društvo s ograničenom odgovornošću s dozvolama za obavljanje dvaju energetskih djelatnosti: proizvodnju električne energije za tarifne kupce i proizvodnju električne energije za tržište (iz eventualno neangažiranih postojećih proizvodnih i novih kapaciteta). Prema Zakonu o tržištu električne energije, ključna djelatnost će biti proizvodnja električne energije za tarifne kupce i pružanje usluga sustava.

Slika 26. Ostvarena godišnja proizvodnja električne energije u RH, izrazeno u GWh, Izvor

Uvoz

• hrvatski EES je dio UCTE

• veza na Sloveniju, udio u NEK KRŠKO d.o.o.

• veza 2x400 kV na Mađarsku (Centrel od 1995. sinhroniziran na UCTE, od 2001. dio UCTE)

Transmisija

• u nadležnosti HEP - OPERATOR PRIJENOSNOG SUSTAVA d.o.o.

Distribucija

• u nadležnosti HEP ODS d.o.o.

Opskrba

• otvaranje tržišta započelo je 1. srpnja 2006. godine te se postupno otvaralo do 1. srpnja 2008. godine, što znači da od tada svi kupci imaju zakonsko pravo birati svog opskrbljivača električne energije.

• HERA je izdala dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe električnom energijom sljedećim tvrtkama:
  • HEP Opskrba d.o.o.
  • KORLEA d.o.o.
  • HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o.
  • HEP Toplinarstvo d.o.o.

Tržište prirodnog plina RH

• Zakon o tržištu prirodnog plina predviđa pregovorni pristup treće strane (TPA)

• Člankom 67. Zakona o tržištu plina, Narodne Novine ili NN broj 40, 2007. godine određeno je postupno otvaranje tržišta plina na način da su status povlaštenog kupca od 1. kolovoza 2007. godine stekli kupci koji ne pripadaju kategoriji kućanstvo, a od 1. kolovoza 2008. godine status povlaštenog kupca stekla su i sva kućanstva.

Proizvodnja

• ukinut monopol INA-e

• proizvodnja u jadranskom podmorju s talijanskim partnerom

Plinovodi

• 100% monopol Plinacro d.o.o. u državnom vlasništvu

• pregovorni TPA plinovodima

Slika 27. Karta plinovoda Republike Hrvatske, Izvor

Distribucija

• 36 distributera s lokalano podijeljenim koncesionim monopolima

• Direktna prodaja INA-e velikim industrijskim potrošačima i HEP-u - liberalizacija nabave plina za kupce koji proizvode električnu energiju, samu ili u kogeneraciji s toplinskom, te za kupce veće od 100 milijuna m³

• Cijene su regulirane od strane Vijeća za regulaciju

Restrukturiranje HEP-a i INA-e

HEP

• HEP d.d. je nacionalna elektroenergetska tvrtka, koja se više od jednog stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije, a u posljednjih nekoliko desetljeća i opskrbom kupaca toplinom i distribucijom plina

• Hrvatska elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih društava (tvrtke kćerke)

• Vladajuće društvo (matica) HEP grupe je HEP d.d., koje obavlja funkciju korporativnog upravljanja HEP grupom i jamči uvjete za sigurnu i pouzdanu opskrbu kupaca električnom energijom

• Unutar HEP grupe jasno su odvojena (upravljački, računovodstveno i pravno) društva koja obavljaju regulirane djelatnosti (prijenos i distribucija) od nereguliranih djelatnosti (proizvodnja i opskrba)

• Tako ustrojena HEP grupa priprema se za sudjelovanje na potpuno otvorenom - liberaliziranom tržištu električne energije

INA

• INA d.d. često se naziva INA - Maticom i dominantno je društvo u INA - Grupi

• grupu čini više pojedinačnih društava u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Dioničkog društva (iznad 50 posto), o njemu ovisnih, društva uglavnom djeluju na području Republike Hrvatske

• grupa ima vodeću ulogu u naftnom poslovanju u Hrvatskoj, što znači u istraživanju i proizvodnji plina, preradi nafte te distribuciji plina, nafte i naftnih derivata

• strana, ovisna društva djeluju kao distributeri proizvoda INA-Grupe, dobavljači sirovina, ugovarači financiranja i kao njezina predstavništva

Privatizacija HEP-a i INA-e

Zakon o privatizaciji HEP - a d.d.:

• Zakon o privatizaciji Hrvatske elektroprivrede d.d., Narodne novine 32/02, Zagreb 2002. godine

1. Trgovačka društva osnovana sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 68/01.) i sve ostale dionice i udjeli u vlasništvu HEP-a d.d. u pojedinim trgovačkim društvima neće se posebno privatizirati na temelju ovoga Zakona. Tim dionicama i udjelima sukladno važećim propisima i ograničenjima iz ovoga Zakona raspolaže HEP d.d.
2. Dok Republika Hrvatska ne postane članicom Europske unije, HEP d.d. je dužan zadržati isključivo vlasništvo u ovisnim društvima koja obavljaju djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije, odnosno u svojem vlasništvu imaju prijenosnu i distributivnu mrežu.

• Privatizacija HEP - a d.d. provest će se:
  • prijenosom bez naknade 7% dionica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji
  • prodajom do 7% dionica zaposlenicima i ranije zaposlenima u HEP - u d.d., pod posebnim pogodnostima koje će propisati Vlada Republike Hrvatske
  • prodajom najmanje 15% dionica u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, i to:
    • hrvatskim državljanima, uz pravo prvenstva, pogodnostima i pod uvjetima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske prilikom uvrštenja dionica HEP - a d.d. na službenu kotaciju,
    • domaćim pravnim osobama i stranim ulagateljima, bez prava prvenstva i posebnih pogodnosti prodajom putem javne ponude
  • prodajom preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama na tržištu kapitala na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske
  • iz preostalog dijela dionica preuzet će se potreban broj dionica za naknadu bivšim vlasnicima

Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 51% dionica HEP - a d.d. koje će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

• temeljni kapital INA - e d.d. razdijeljen je na 10 000 000 redovnih dionica, a svaka redovna dionica INE daje pravo na jedan glas i pravo na dividendu

Slika 28. Struktura dioničara INA - e (listopad 2008. godine)

• stjecanjem udjela 25% plus jedne dionice MOL je postao ININ strateški partner, a INA je postala dijelom integriranog regionalnog partnerstva u industriji nafte i plina koji čine:
  • MOL,
  • INA,
  • Slovnaft i
  • TVK

Regionalna integracija

• na području jugoistočne Europe već se dugo već se dugo realiziraju bilateralne razmjene električne energije

• reorganizacijom elektroenergetskog sektora te otvaranjem tržišta električne energije u državama Europske unije javila se potreba za unaprijeđenjem ekonomske efikasnosti dosadašnjeg trgovanja električnom energijom i u jugoistočnoj Europi, odnsono za uspostavom institucionalnog okvira, zajedničkog, regionalnog tržišta električne energije South - East Europe Regional Electricity Market - SEE REM, a odnedavno se koristi i naziv Energy Community of South East Europe

• INA d.d. je postala dio centralnoeuropskog naftnog sektora MOL Grupa

Tržište nafte i naftnih derivata

Proizvodnja

• ukinut monopol INA-e

Rafiniranje

• dvije INA-ine rafinerije, Sisak i Rijeka, dvostrukog kapaciteta nego što je potrebno za hrvatsko tržište

Transport

• naftovod u vlasništvu JANAF-a spaja terminal u Omišlju, obje rafinerije s eventualnim tržištem u Mađarskoj, Srbiji i Bosni, transport je liberaliziran

• transport derivata cisternama je liberaliziran

Slika 29. Karta Sustava JANAF-a

Distribucija i prodaja

• INA drži oko 70% tržišta distribucije

• trgovina na malo derivatima je potpuno liberalizirana djelatnost

Tržište topline

• zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom - Narodne novine, br. 42/05

• sektor toplinarstva danas pruža usluge grijanja i pripreme potrošne tople vode za kućanstva i poslovne subjekte u većim gradovima Republike Hrvatske, a najveći dio potrošača nalazi se u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Kućanstva predstavljaju više od 95 posto svih potrošača toplinske energije. U Republici Hrvatskoj toplinska se djelatnost organizirano, na razini grada, obavlja u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Varaždinu, Vukovaru, Vinkovcima, Rijeci, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Samoboru, Zaprešiću, Velikoj Gorici, Čakovcu, Virovitici i dr. Tvrtke koje se bave proizvodnjom, distribucijom i opskrbom toplinske energije u vlasništvu su jedinica lokalne samouprave ili u državnom vlasništvu

• toplinarska djelatnost koja se obavlja putem posebnih (blokovskih) kotlovnica spojenih u veće ili manje mreže (sustave) razlikuje se od toplinarske djelatnosti koja se obavlja velikim sustavima s kogeneracijskim procesom (proizvodnja električne i toplinske energije u vezanom procesu)

• kogeneracijska postrojenja za proizvodnju toplinske energije u Republici Hrvatskoj nalaze se samo u Zagrebu i Osijeku. Toplinarska postrojenja i oprema u najvećem broju slučajeva su dotrajala uz prosječnu starost višu od 20 godina, što ima za posljedicu smanjenu efikasnost sustava

• osnovni problem poslovanja toplinske djelatnosti je odnos cijena goriva koje se tržišno formiraju s jedne strane, i cijena toplinske energije koja ne prati promjenu cijena ulaznog troška, s druge strane. Prodajna cijena toplinske energije, u većini gradova ne pokriva proizvodne troškove

• cijena goriva predstavlja osnovni ulazni trošak najčešće je na razini maloprodajne cijene

• posljedično, većina toplinarskih tvrtki posluje s gubicima te nema mogućnosti za ulaganja u investicijsko održavanje i razvoj

Tržište ugljena

• tržište ugljena je potpuno deregulirano, ali je zanemarivo malo - proizvodnje nema

• cijene se slobodno formiraju na tržištu

Tržište ugljičnog dioksida

Hrvatska sudjeluje u evropskom tržištu emisija, zasad samo ugljičnog dioksida (EU ETS), od 2013. Svako potrojenje s ložištem ili peći sa toplinskom snagom od 20 MW ili više, plus procesna industrija, sudjeluje na tržištu. Elektrane moraju kupovati sve emisije na nacionalnim aukcijama, ili na sekudnarnom tržištu, dok ostala potrojenja dobivaju jedan dio emisija besplatno.

Cijena emisija se kreće oko 20 EUR/tCO2.

Slika 30. Cijena emisija CO2 na sekundarnom tržištu (EUA, European Emission Allowances), EEX, https://www.eex.com/en/market-data/environmental-markets/spot-market/european-emission-allowances.

Tržište jamstva porijekla

Za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora može se izdati jamstva porijekla, koje se onda mogu koristiti kao dokaz da je enka električna energija obnovljiva, prilikom transakcije. Recimo, tvrtke u Hrvatskoj mogu od HEP-a kupovati ZelEn: http://zelen.hep.hr