ENERGETSKA TRŽIŠTA

Cilj poglavlja

Cilj je ovog poglavlja upoznati studenta s procesom stvaranja zajedničkog europskog tržišta električne energije i prirodnog plina, te dati pregled procesa stvaranja energetskih tržišta u Hrvatskoj.

Svrha poglavlja

Nakon završetka ovog poglavlja, trebali biste moći:

• Razumjeti mehanizam pristupa trećoj strani
• Poznavati osnovne značajke tržišta energentima

Zašto liberalizacija

• da li je energija proizvod kao i svaki drugi?
• što je najbolje za ekonomiju i potrošače?
• kada je monopol bolji od slobodnog tržišta za ekonomiju?
• konkurentna električna energija za konkurentnu ekonomiju
• da li energija treba biti subvencionirana?
• nacionalno ili europsko tržište?
• strateški partneri ili ne?

Energetika u tranziciji

Kako je zemljama u tranziciji konačni cilj integracija u EU, integracija energetskih sustava zemalja u tranziciji je prirodan proces. Prva je stepenica restrukturiranje energetskih sustava na nacionalnom nivou, razdvajanjem djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe, a zatim slijedi postepeno uvođenje tržišnih pravila. Nakon toga, cilj je integracija nacionalne energetike u kontinentalnu, prvo na regionalnom nivou.

World energy Council - Survey Of Energy, 2007.

1. MOL kupuje Slovnaft
2. MOL - ova strategija u Centralnoj Europi
3. OMV - ova strategija u Centralnoj Europi
4. Power in Central europe

Kao dio procesa tranzicije i priključenja Zapadu, zemlje Centralne i istočne Europe moraju polako usvajati zakonodavstvo EU. Zakonodavstvo EU se bazira na dvije direktive:

1. Directive 2009/72/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Electricity and Repealing Directive 2003/54/EC
2. Directive 2009/73/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Natural Gas and Repealing Directive 2003/55/EC

The First Ministerial Meeting on the Regional Electricity Market in South East Europe held in Athens on 15th November 2002

1. The Ministers of Energy signed the "Athens Memorandum-2002" that sets out a clear strategy for the reform of the electricity sector in South East Europe.
2. The recipient countries and the donors endorsed the "Strategy Paper on the Regional Electricity Market in South East Europe and its Integration into the European Union Internal Market" that provides a road map for the achievement of the objectives laid down in the Memorandum.
3. Alongside the Ministerial meeting the donors and the countries representatives met to discuss on the further actions and next steps to be undertaken. "Post Athens Schedule"

Europsko zajedničko tržište

Tržišta energenata potpadaju pod Zajedničko tržište Europske Unije stvoreno 1992. godine, te prema tome europska legislativa u tom sektoru ima pravo prvenstva nad nacionalnim zakonodavstvom. Najvažniji dijelovi te legislative, Direktiva Europske komisije o unutrašnjem tržištu električne energije i Direktiva o unutrašnjem tržištu prirodnog plina:

1. Directive 2009/72/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Electricity and Repealing Directive 2003/54/EC
2. Directive 2009/73/EC of the European Parliament and of the Council of 13 July 2009 Concerning common Rules for the Internal Market in Natural Gas and Repealing Directive 2003/55/EC

definirale su okvire restrukturiranja i demonopoliziranja tržišta mrežnih energenata dok je zemljama članicama u prvoj fazi prepušten način primjene i stupanj deregulacije, a sve u cilju povećanja efikasnosti sektora i snižavanja cijena energenata. Prema zakonodavcu, Europskoj komisiji, primarni razlog stvaranja tržišta energenata je snižavanje cijena po ugledu na američko tržište, posebno za velike potrošače koji su od iznimne važnosti za konkurentnost evropske ekonomije (sada su cijene za industrijskog korisnika oko 40% veće).

Slobodno tržište predviđa barem knjigovodstveno odvajanje sektora transmisije električne energije i transporta plina, slobodnu proizvodnju s pravom prolaza kroz sistem, te omogućavanjem velikim kupcima da kupuju energente slobodno na tržištu, s konačnim ciljem da se otvori barem 35% tržišta električne energije i 28% tržišta prirodnog plina do 2003. godine.

Druga faza otvaranja tržišta predviđa liberalizaciju 100% oba tržišta do 2007. godine te druge mjere koje vode stvaranju jedinstvenog europskog tržišta energijom.

Tržište električne energije

Sve o tržištu električne energije - http://europa.eu/legislation_summaries/energy/european_energy_policy/l27005_en.htm

Stanje stvari - http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-GH-09-001/EN/KS-GH-09-001-EN.PDF

Direktiva o unutrašnjem tržištu električne energije donesena je 1996., a došla je na snagu u veljači 1997, dajući dvije godine zemljama članicama za prilagodbu lokalnog zakonodavstva. Direktiva postavlja zajednička pravila o proizvodnji, transmisiji i distribuciji električne energije.

Za gradnju novih kapaciteta generacije postoje dvije predviđene procedure, autorizacijom i tenderom (natječajem). U autorizacijskom sistemu aplikanti koji zadovoljavaju kriterije će biti bez diskriminacije autorizirani za gradnju novog kapaciteta bez obzira na potrebu, za razliku od sistema tendera gdje vlada zemlje članice procjenjuje buduće potrebe za kapacitetom.

Prema definiciji direktive transmisija obuhvaća samo visokonaponsku mrežu (>=110 kV) i dispečerstvo, te kao takva mora biti barem knjigovodstveno odvojena (unbundling) od proizvodnje i distribucije kao transmission system operator (TSO). Dispečer mora davati jednak pristup svim korisnicima, s time da zemlje članice mogu propisati prioritet obnovljivim izvorima i kogeneraciji te električnoj energiji proizvedenoj iz domaćih goriva, do maksimalno 15% primarne energije upotrebljene za proizvodnju električne energije.

Distribucija obuhvaća i transmisiju na srednje i niskonaponskoj mreži. Zemlja članica može propisati obavezu opskrbe električnom energijom svih potrošača lociranih u distributivnom području, tzv. public service obligation (PSO), te također može regulirati tarifni sustav.

Prema direktivi tri gornja sektora moraju biti knjigovodstveno razdvojeni (unbundling), ali mogu kroz sistem holdinga ili firmi kćeri ostati dio iste grupe. Sve neelektrične djelatnosti takve grupe moraju također biti knjigovodstveno odvojene u posebne tvrtke. Predviđana su tri mehanizma pristupa mreži, regulirani i pregovorni pristup trećoj strani (third party access, TPA) te procedura jedinstvenog kupca (single buyer). Osim pristupa mreži postoji i mogućnost postavljanja direktnih vodova između proizvođača i potrošača podložna autorizaciji. Regulirani TPA pristup mreži podrazumijeva da su tarife transmisije unaprijed poznate, dok pregovorni TPA omogućuje kupcu i prodavaču da pregovaraju oko cijene transmisije s TSO, ali u oba slučaja se cijena struje uspostavlja direktnim dogovorom krajnjih stranaka. Sistem jedinstvenog kupca je definiran centraliziranom kupnjom i prodajom električne energije. Takav sistem pretpostavlja da su transmisijske tarife poznate i nediskriminatorne, dok jedan dio kupaca (eligible customers - povlašteni kupci) imaju pravo na direktnu kupnju električne energije s time da jedinstveni kupac mora struju otkupiti po prodajnoj cijeni struje umanjenoj za transmisijsku tarifu ne znajući dogovorenu cijenu struje.

Prva faza postepenog otvaranja tržišta električne energije odvijala se u tri etape, 1999., 2000. i 2003. Prvom etapom bila je obuhvaćena sva proizvodnja električne energije te prodaja potrošačima koji kupuju više od 40 GWh godišnje, tj. oko 26.5% ukupnog europskog tržišta. Kako je veličina potrošača neravnomjerna između zemalja članica tako je direktiva predvidjela da svaka zemlja članica poimence odredi potrošače sa slobodnim pristupom tržištu tako da udio liberaliziranog tržišta bude otprilike gornji postotak. Početkom 2000. taj je udio povećan na 28% tržišta, bazirano na udjelu potrošača većih od 20 GWh godišnje. Konačno, 2003. liberaliziralo bi se minimalno 33% tržišta, odnosno udio koji odgovara potrošačima većim od 9 GWh godišnje. Pojedine zemlje članice mogu liberalizirati i veći dio tržišta što je većina već i učinila (Tablica 3.1.1) tako da će kao posljedica Direktive 80% tržišta električne energije u Evropskoj Uniji već slobodno. Jedinstveno tržište električne energije nije ograničeno samo na zemlje članice EU, nego prihvaćanjem regulative koja prati Direktivu mogu mu se pridružiti i zemlje Europskog ekonomskog prostora (European Economic Area, EEA), što u praksi znači Norveška, te Švicarska i zemlje u akcesiji.

Tablica 1. Način povećanja kapaciteta proizvodnje, pristup mreži za liberalizirani dio tržišta, otvaranje tržišta električne energije, Mediji:Internal_market_report_2009_2010.pdf

Zemlja	Povećanje kapaciteta proizvodnje	Third Party Access	Udio liberali ziranog tržišta (2009.)	Povlašteni kupci	Instalirani kapaciteti			Distribucija i opskrba
					Proizvođača s više od 5% instaliranog kapaciteta (2009.)	Udio instaliranog kapaciteta najveća 3 proizvođača (2009.)	Uvozni kapacitet kao udio instaliranog kapaciteta (2004.)	Broj opskrbljivača			Udio tržišta najveća 3 opskrbljivača Kućanstva (2007.)	Promjena opskrbljivača
								Ukupno (2009.)	Nezavisnih od distributera (2006.)	S više od 5% udjela na tržištu (2009.)		Veliki kupci	Mali kupci
Austrija	Autorizacija	Regulirani	100%	-	5	49,2%	21%	11	3	6	50%	20-30%	5-10%
Belgija	Autorizacija	Regulirani	100%	0.1 GWh	3	98%	25%	8	-	2	-	2-5%	Nema
Danska	Autorizacija	Regulirani	100%	-	2	75%	29%	16	5	7	-	>50%	Nema
Finska	Autorizacija	Regulirani	100%	-	4	68%	19%	25	-	4	-	Nepoznato	5-10%
Francuska	Autorizacija	Regulirani	100%	7 GWh	1	99%	12%	19	17	1	95,6%	10-20%	Nema
Grčka	Autorizacija	Regulirani	-	1 kV	-	-	11%	57	24	1	100%	0%	Nema
Irska	Autorizacija	Regulirani	100%	0.1 GWh	4	88%	5%	6	-	4	-	10-20%	Nema
Italija	Autorizacija	Regulirani	100%	0.1 GWh	5	55,6%	8%	29	213	2	91,3%	>50%	Nema
Luksemburg	Nepoznato	Regulirani	100%	20 GWh	3	79%	100%	8	2	3	97%	10-20%	Nema
Nizozemska	Autorizacija	Regulirani	100%	3*80 A	6	64%	21%	24	20	4	80%	20-30%	Nema
Njemačka	Autorizacija	Pregovorni	100%	-	4	79,3%	9%	26	-	3	47,04%	20-30%	5-10%
Portugal	Tenderom	Regulirani	100%	1 kV	2	72,6%	8%	6	3	3	98,06%	5-10%	Nema
Španjolska	Autorizacija	Regulirani	100%	-	5	79,4%	4%	155	12	4	82%	10-20%	Nema
Švedska	Autorizacija	Regulirani	100%	-	3	73,5%	21%	104	11	3	43%	Nepoznato	10-20%
Velika Britanija	Autorizacija	Regulirani	100%	-	7	46%	3%	20	17	-	58%	>50%	30-50%
EU 15 (2000)			86,73%
Cipar	Nepoznato	Regulirani	-	-	1	100%	-	1	0	1	100%
Češka	Nepoznato	Regulirani	100%	40 GWh	1	72,3%	15%	312	279	3	99%
Estonija	Nepoznato	Regulirani	28%	40 GWh	1	99%	75%	4	3	1	92%
Latvija	Nepoznato	Regulirani	100%	40 GWh	1	94%	>100%	2	-	1	-
Litva	Nepoznato	Regulirani	100%	20 GWh	3	70%	50%	2	-	1	100%
Mađarska	Nepoznato	Regulirani	60,08%	6.5 GWh	5	62%	Nepoznato	107	12	4	100%
Malta	Nepoznato	Single buyer	-	-	1	100%	-	1	-	1	-
Poljska	Nepoznato	Regulirani	100%	10 GWh	5	55,1%	8%	18	21	6	48,2%
Slovačka	Nepoznato	Regulirani	100%	40 GWh	1	84,8%	38%	0	140	3	20%
Slovenija	Nepoznato	Regulirani	100%	41 kW	3	88,3%	80%	16	8	6	75
Bugarska	Tenderom	Regulirani	100%	100 GWh	6	56,8%	20%	1	-	3	-
Rumunjska	Autorizacija	Regulirani	100%	40 GWh	5	69,3%	19%	150	140	6	59%
EU 27 (2004)
Albanija	Autorizacija	Regulirani	0%	-	1	70%	>100%	-	0	-
Bosna	[Autorizacija]	[Regulirani]	0%	-	3	98%	35%	-	0	-
Hrvatska	Oboje	Regulirani	9%	40 GWh	1	95%	30%	1	0	1
Makedonija	[Autorizacija]	Regulirani	18%	110 kV	1	100%	>100%	1	0	1
Crna Gora	Tenderom	[Regulirani]	0%	-	1	100%	>100%	1	0	1
Kosovo	[Autorizacija]	[Regulirani]	0%	-	1	100%	>100%	1	0	1
Srbija	[Oboje]	[Regulirani]	[12%]	[25 GWh]	1	97%	17%	-	0	-
Turska	Autorizacija	Regulirani	23%	9 GWh	1	62%	10%	1	0	1
REM-SEE (2001)	[planirano]	[planirano]	[planirano]	[planirano]	[planirano]

Već samo očekivanje liberalizacije dovelo je do pada cijena struje u većini zemalja članica, iako još uvijek većina tržišta nije stvarno kompetitivna.

Slika 1. Udio poreza na dodanu vrijednost i ostalih davanja u cijeni električne energije za kućanstva (2007. godina)

Slika 2. Udio poreza i davanja u cijeni elekrtrične energije za industriju (2007.godina)

Slika 3. Cijene električne energije s porezom u Europi za kućanstva (2011., Godišnja potrošnja: 3500 KWh), Izvor

Slika 4. Cijene električne energije s porezom u Europi za industriju (2011., Godišnja potrošnja: 2000 MWh), Izvor

Slika 5. Cijene električne energije za kućanstva izražene u PPP (2007. godina)

Slika 6. Cijene električne energije za industriju izražene u PPP (bez Valeu Added Taxes, 2007. godina)

PPP (Purchasing Power Parity) jest teorija koja koristi dogoročnu uravnoteženost dvaju valuta kako bi izjednačila njihovu kupovnu moć. Valutni tečaj kupovne moći izjednačava kupovnu moć različitih valuta u njihovim zemljama za datu "košaricu" dobara. Korištenje PPP-a kao baze za usporedbu je nedvojbeno bolje rješenje ako uspoređujemo razlike u životnim standradima u cjelini između zemalja. To je zato što PPP, umjesto usporedbe nominalnog GDP-a, uzima u obzir relativne troškove života i stopu inflacije u različitim zemljama.

Slika 7. Trend rasta cijene električne energije u EU-27 (Kućanstva: sa svim porezima i davanjima; Industrija: PDV iskljucen)

Tržište prirodnog plina

Sve o tržištu prirodnog plina - http://europa.eu/legislation_summaries/energy/internal_energy_market/l27077_en.htm

Stanje stvari - http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-QA-09-016/EN/KS-QA-09-016-EN.PDF

Direktiva Evropske komisije o unutrašnjem tržištu prirodnog plina donesena je 1998. dakle dvije godine poslije prve Direktive o tržištu električne energije, te je iste godine stupila na snagu, dajući dvije godine zemljama članicama za prilagodbu lokalnog zakonodavstva. Direktiva postavlja zajednička pravila o ponudi, transportu, skladištenju i distribuciji prirodnog plina, ali omogućava onim zemljama članicama koje su ili odvojene od evropske plinske mreže ili su spojene samo jednim ulaznim plinovodom te im najveći dobavljač ima više od 75% kapaciteta da ne primjenjuju direktivu. Također je izuzetak od nekih odredbi moguć za one zemlje (Portugal i Grčka) gdje plinska mreža postoji manje od 10 godina. Maksimalno je moguće dobiti izuzetak od direktive na 10 godina.

Kao i za tržište električne energije zemljama članicama je omogućeno da izaberu regulirani ili pregovorni TPA (third party access). Propisano je knjigovodstveno odvajanje pojedinih sektora, a posebno mreže plinovoda (unbundling). Predviđeno je da stupanjem na snagu Direktive zemlje članice liberaliziraju barem 20% tržišta prirodnog plina, s time da same mogu odabrati potrošače (eligible customers). Nakon 5 godina taj bi se udio povećao na 28% a nakon 10 godina na 33%. Među povlaštenim potrošačima koji dobivaju pravo izbora dobavljača već od ove godine morali bi biti barem termoelektrane na plin, veće toplane na plin, te svi potrošači koji na jednom mjestu troše barem 25 milijuna m³ prirodnog plina. Taj se limit postepeno smanjuje, da bi potpuna liberalizacija bila predviđena do 2007. Jedinstveno tržište prirodnog plina nije ograničeno samo na zemlje članice EU, nego prihvaćanjem regulative koja prati Direktivu mogu mu se pridružiti i zemlje EEA, što u praksi znači Norveška, te Švicarska i zemlje u akcesiji.

Tablica 2. Pristup mreži te otvaranje tržišta Direktivom, http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/legislation/doc/20100609_internal_market_report_2009_2010_annex.pdf

Zemlja članica EU	Third Party Access	Udio liberaliziranog tržišta
		2003	100% do	2009
Austrija	Regulirani	100%	2003	100%
Belgija	Regulirani	83%	2006	100%
Danska	Regulirani	100%	2004	100%
Finska	Regulirani	90%	-	90%
Francuska	Regulirani	37%	2007	100%
Grčka	-	0%	-	86%
Irska	Regulirani	85%	2005	100%
Italija	Regulirani	100%	2003	100%
Luksemburg	Regulirani	72%	2007	100%
Nizozemska	Regulirani/Pregovorni	60%	2003	100%
Njemačka	Pregovorni	100%	2000	100%
Portugal	-	0%	-	94%
Španjolska	Regulirani	100%	2003	100%
Švedska	Regulirani	51%	2006	100%
Velika Britanija	Regulirani	100%	1998	100%
EU 15		80%
Češka	Regulirani/Pregovorni	0%		100%
Estonija	Regulirani	80%		100%
Latvija	Pregovorni	0%		-
Litva	Regulirani	80%		100%
Mađarska	Regulirani	0%		48.2%
Poljska	Regulirani	34%		100%
Slovačka	Regulirani	33%		100%
Slovenija	Pregovorni	50%		100%
Rumunjska	Regulirani	25%		100%
Bugarska	Regulirani	80%		100%
EU 27
Hrvatska	Pregovorni			-
Turska	Regulirani	80%		-
SEE	[planirano]	[planirano]	[planirano]	[planirano]

Restrukturiranje i liberalizacija energetike u Hrvatskoj

Doneseni su novi zakoni i dopune zakona iz područja energetike , koji je, inače, prvi segment hrvatskog zakonodavstva koji je bio kompatibilan europskom zakonodavstvu:

• Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, (2001)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o energiji, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu električne energije, Narodne novine 177/04, Zagreb, (2004.)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tržištu električe energije, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu plina, Narodne novine 40/07, Zagreb, (2007.)

• Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, Narodne novine 57/06, Zagreb (2006.)

• Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom, Narodne novine 42/05, Zagreb, (2005.)

• Zakon o regulaciji energetskih aktivnosti, Narodne novine 177/04, Zagreb, (2004.)

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o regulaciji energetskih aktivnosti, Narodne novine 76/07, Zagreb, (2007.)

Ovi zakoni predstavljaju prvi temeljni korak u približavanju hrvatskog tržišta energijom europskim normama i preduvjet su restrukturiranju čitavog energetskog sektora.

Tržište električne energije RH

• temeljem Zakona o energiji i Zakona o tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj stvorene su temeljne pretpostavke za rad tržišta električne energije. Izradom i donošenjem Pravila djelovanja tržišta električne energije i ostalih potrebnih podzakonskih akata ostvareni su uvjeti za početak rada i postupno otvaranje tržišta električne energije.

• u Hrvatskoj postoji samo jedno tržište električne energije. U početnoj fazi rada tržišta odabran je model bilateralnog tržišta u kojem se trgovanje električnom energijom provodi temeljem bilateralnih ugovora. Bilateralni ugovori sklapaju se između sudionika na tržištu električne energije.

• u Hrvatskoj postoje dvije kategorije kupaca: povlašteni i tarifni kupci. Kupci stječu status povlaštenog kupca temeljem Zakona o tržištu električne energije (Članak 31.). S 1. srpnjem 2007. godine svi poduzetnici stekli su status povlaštenog kupca.

• zakonom je propisana postupna dinamika otvaranja tržiša električne energije u Republici Hrvatskoj. Tržište je potpuno otvoreno od 1. srpnja 2008. godine.

• status povlaštenog kupca znači da kupac prema vlastitom izboru odabire svog opskrbljivača. Mali kupci (u smislu članka 2, Zakona o tržištu električne energije) koji ne žele koristiti stečeno pravo, mogu ostati tarifni kupci.

Proizvodnja

• velika većina proizvodnje HEP Proizvodnja d.o.o.

• za gradnju novih kapaciteta proizvodnje električne energije odabrana je tenderska (natječajna) procedura

• izgradnja objekta za proizvodnju električne energije za povlaštene kupce je slobodna odluka energetskog subjekta koji ima dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije

• energetski subjekt može graditi objekte za proizvodnju električne energije za tarifnog kupca na temelju provedenog natječaja i odobrenja kojeg izdaje Vijeće za regulaciju

• u RH su do sada licencirane tri tvrtke za proizvodnju električne energije:HEP Proizvodnja d.o.o,TE Plomin d.o.o. i INA d.d.. Najveća od njih, HEP Proizvodnja (ovisno društvo u sastavu HEP d.d.) je društvo s ograničenom odgovornošću s dozvolama za obavljanje dvaju energetskih djelatnosti: proizvodnju električne energije za tarifne kupce i proizvodnju električne energije za tržište (iz eventualno neangažiranih postojećih proizvodnih i novih kapaciteta). Prema Zakonu o tržištu električne energije, ključna djelatnost će biti proizvodnja električne energije za tarifne kupce i pružanje usluga sustava.

Slika 8. Ostvarena godišnja proizvodnja električne energije u RH, izrazeno u GWh, Izvor

Uvoz

• hrvatski EES je dio UCTE

• veza na Sloveniju, udio u NEK KRŠKO d.o.o.

• veza 2x400 kV na Mađarsku (Centrel od 1995. sinhroniziran na UCTE, od 2001. dio UCTE)

Transmisija

• u nadležnosti HEP - OPERATOR PRIJENOSNOG SUSTAVA d.o.o.

Distribucija

• u nadležnosti HEP ODS d.o.o.

Opskrba

• otvaranje tržišta započelo je 1. srpnja 2006. godine te se postupno otvaralo do 1. srpnja 2008. godine, što znači da od tada svi kupci imaju zakonsko pravo birati svog opskrbljivača električne energije.

• HERA je izdala dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe električnom energijom sljedećim tvrtkama:
  • HEP Opskrba d.o.o.
  • KORLEA d.o.o.
  • HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o.
  • HEP Toplinarstvo d.o.o.

Tržište prirodnog plina RH

• Zakon o tržištu prirodnog plina predviđa pregovorni pristup treće strane (TPA)

• Člankom 67. Zakona o tržištu plina, Narodne Novine ili NN broj 40, 2007. godine određeno je postupno otvaranje tržišta plina na način da su status povlaštenog kupca od 1. kolovoza 2007. godine stekli kupci koji ne pripadaju kategoriji kućanstvo, a od 1. kolovoza 2008. godine status povlaštenog kupca stekla su i sva kućanstva.

Proizvodnja

• ukinut monopol INA-e

• proizvodnja u jadranskom podmorju s talijanskim partnerom

Plinovodi

• 100% monopol Plinacro d.o.o. u državnom vlasništvu

• pregovorni TPA plinovodima

Slika 9. Karta plinovoda Republike Hrvatske, Izvor

Distribucija

• 36 distributera s lokalano podijeljenim koncesionim monopolima

• Direktna prodaja INA-e velikim industrijskim potrošačima i HEP-u - liberalizacija nabave plina za kupce koji proizvode električnu energiju, samu ili u kogeneraciji s toplinskom, te za kupce veće od 100 milijuna m³

• Cijene su regulirane od strane Vijeća za regulaciju

Restrukturiranje HEP-a i INA-e

HEP

• HEP d.d. je nacionalna elektroenergetska tvrtka, koja se više od jednog stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije, a u posljednjih nekoliko desetljeća i opskrbom kupaca toplinom i distribucijom plina

• Hrvatska elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih društava (tvrtke kćerke)

• Vladajuće društvo (matica) HEP grupe je HEP d.d., koje obavlja funkciju korporativnog upravljanja HEP grupom i jamči uvjete za sigurnu i pouzdanu opskrbu kupaca električnom energijom

• Unutar HEP grupe jasno su odvojena (upravljački, računovodstveno i pravno) društva koja obavljaju regulirane djelatnosti (prijenos i distribucija) od nereguliranih djelatnosti (proizvodnja i opskrba)

• Tako ustrojena HEP grupa priprema se za sudjelovanje na potpuno otvorenom - liberaliziranom tržištu električne energije

INA

• INA d.d. često se naziva INA - Maticom i dominantno je društvo u INA - Grupi

• grupu čini više pojedinačnih društava u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Dioničkog društva (iznad 50 posto), o njemu ovisnih, društva uglavnom djeluju na području Republike Hrvatske

• grupa ima vodeću ulogu u naftnom poslovanju u Hrvatskoj, što znači u istraživanju i proizvodnji plina, preradi nafte te distribuciji plina, nafte i naftnih derivata

• strana, ovisna društva djeluju kao distributeri proizvoda INA-Grupe, dobavljači sirovina, ugovarači financiranja i kao njezina predstavništva

Privatizacija HEP-a i INA-e

Zakon o privatizaciji HEP - a d.d.:

• Zakon o privatizaciji Hrvatske elektroprivrede d.d., Narodne novine 32/02, Zagreb 2002. godine

1. Trgovačka društva osnovana sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 68/01.) i sve ostale dionice i udjeli u vlasništvu HEP-a d.d. u pojedinim trgovačkim društvima neće se posebno privatizirati na temelju ovoga Zakona. Tim dionicama i udjelima sukladno važećim propisima i ograničenjima iz ovoga Zakona raspolaže HEP d.d.
2. Dok Republika Hrvatska ne postane članicom Europske unije, HEP d.d. je dužan zadržati isključivo vlasništvo u ovisnim društvima koja obavljaju djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije, odnosno u svojem vlasništvu imaju prijenosnu i distributivnu mrežu.

• Privatizacija HEP - a d.d. provest će se:
  • prijenosom bez naknade 7% dionica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji
  • prodajom do 7% dionica zaposlenicima i ranije zaposlenima u HEP - u d.d., pod posebnim pogodnostima koje će propisati Vlada Republike Hrvatske
  • prodajom najmanje 15% dionica u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, i to:
    • hrvatskim državljanima, uz pravo prvenstva, pogodnostima i pod uvjetima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske prilikom uvrštenja dionica HEP - a d.d. na službenu kotaciju,
    • domaćim pravnim osobama i stranim ulagateljima, bez prava prvenstva i posebnih pogodnosti prodajom putem javne ponude
  • prodajom preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama na tržištu kapitala na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske
  • iz preostalog dijela dionica preuzet će se potreban broj dionica za naknadu bivšim vlasnicima

Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 51% dionica HEP - a d.d. koje će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije.

• temeljni kapital INA - e d.d. razdijeljen je na 10 000 000 redovnih dionica, a svaka redovna dionica INE daje pravo na jedan glas i pravo na dividendu

Slika 10. Struktura dioničara INA - e (listopad 2008. godine)

• stjecanjem udjela 25% plus jedne dionice MOL je postao ININ strateški partner, a INA je postala dijelom integriranog regionalnog partnerstva u industriji nafte i plina koji čine:
  • MOL,
  • INA,
  • Slovnaft i
  • TVK

Regionalna integracija

• na području jugoistočne Europe već se dugo već se dugo realiziraju bilateralne razmjene električne energije

• reorganizacijom elektroenergetskog sektora te otvaranjem tržišta električne energije u državama Europske unije javila se potreba za unaprijeđenjem ekonomske efikasnosti dosadašnjeg trgovanja električnom energijom i u jugoistočnoj Europi, odnsono za uspostavom institucionalnog okvira, zajedničkog, regionalnog tržišta električne energije South - East Europe Regional Electricity Market - SEE REM, a odnedavno se koristi i naziv Energy Community of South East Europe

• INA d.d. je postala dio centralnoeuropskog naftnog sektora MOL Grupa

Tržište nafte i naftnih derivata

Proizvodnja

• ukinut monopol INA-e

Rafiniranje

• dvije INA-ine rafinerije, Sisak i Rijeka, dvostrukog kapaciteta nego što je potrebno za hrvatsko tržište - odnedavna se značajno povećao izvoz derivata u Srbiju i Crnu Goru

Transport

• naftovod u vlasništvu JANAF-a spaja terminal u Omišlju, obje rafinerije s eventualnim tržištem u Mađarskoj, Srbiji i Bosni

• transport derivata cisternama je liberaliziran

• novim zakonima je predviđen je pregovorni TPA naftovodima

• Družba-Adria, projekt od velike važnosti za Hrvatsku

Slika 11. Karta Sustava JANAF-a

Distribucija i prodaja

• INA drži oko 70% tržišta distribucije, austrijski OMV te male privatne tvrtke ostatak

• novim zakonima je predviđena potpuna liberalizacija trgovine na malo - dakle ovo postaje obična privredna djelatnost

• liberalizirana cijena

Tržište topline

• zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom - Narodne novine, br. 42/05

• sektor toplinarstva danas pruža usluge grijanja i pripreme potrošne tople vode za kućanstva i poslovne subjekte u većim gradovima Republike Hrvatske, a najveći dio potrošača nalazi se u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Kućanstva predstavljaju više od 95 posto svih potrošača toplinske energije. U Republici Hrvatskoj toplinska se djelatnost organizirano, na razini grada, obavlja u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Varaždinu, Vukovaru, Vinkovcima, Rijeci, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Samoboru, Zaprešiću, Velikoj Gorici, Čakovcu, Virovitici i dr. Tvrtke koje se bave proizvodnjom, distribucijom i opskrbom toplinske energije u vlasništvu su jedinica lokalne samouprave ili u državnom vlasništvu

• toplinarska djelatnost koja se obavlja putem posebnih (blokovskih) kotlovnica spojenih u veće ili manje mreže (sustave) razlikuje se od toplinarske djelatnosti koja se obavlja velikim sustavima s kogeneracijskim procesom (proizvodnja električne i toplinske energije u vezanom procesu)

• kogeneracijska postrojenja za proizvodnju toplinske energije u Republici Hrvatskoj nalaze se samo u Zagrebu i Osijeku. Toplinarska postrojenja i oprema u najvećem broju slučajeva su dotrajala uz prosječnu starost višu od 20 godina, što ima za posljedicu smanjenu efikasnost sustava

• osnovni problem poslovanja toplinske djelatnosti je odnos cijena goriva koje se tržišno formiraju s jedne strane, i cijena toplinske energije koja ne prati promjenu cijena ulaznog troška, s druge strane. Prodajna cijena toplinske energije, u većini gradova ne pokriva proizvodne troškove

• cijena goriva predstavlja osnovni ulazni trošak najčešće je na razini maloprodajne cijene

• posljedično, većina toplinarskih tvrtki posluje s gubicima te nema mogućnosti za ulaganja u investicijsko održavanje i razvoj

Tržište ugljena

• tržište ugljena je potpuno deregulirano, ali je zanemarivo malo - proizvodnje nema

• cijene se slobodno formiraju na tržištu