ENERGETSKA EKONOMIKA

Cilj poglavlja

Cilj ovog poglavlja je upoznati neke osnovne računovodstvene tehnike za mjerenje i uspoređivanje dobiti od različitih opcija investiranja vezanih uz racionalno korištenje energije.

Svrha poglavlja

Nakon završetka ovog poglavlja, trebali biste moći:

1. Integrirati prihode i troškove u model toka novca.
2. Razumjeti i koristiti pojam vremenske vrijednosti novca.
3. Izračunati utjecaj poreznih stopa, inflacije i deprecijacije (amortizacije) na tok novca.
4. Biti upoznat s dobrim i lošim stranama tri najznačajnije metode procjene nekog projekta: sadašnja vrijednost, indeks profitabilnosti, te unutrašnja stopa povrata.
5. Izraditi pojedinačnu analizu investicije baziranu na danim primjerima.
6. Napisati izvještaj, poduprt kalkulacijama, koji pokazuje korist alternativnog investiranja u energiju.

Preuzeto drugo poglavlje iz knjige:
Charles M. Gottschalk: Industrial Energy Conservation, UNESCO Energy Engineering Series,
John Wiley & Sons Ltd., Chichester, West Sussex, UK, 1996

Uvod

Inženjeri promatraju energetiku gotovo uvijek sa strane tehnologije energetskih transformacija, te fizikalnih i kemijskih procesa koji su osnova tih transformacija, često se koncentrirajući na pojmu energetske efikasnosti, ili ponekad, ulazeći dublje u fiziku, na pojmu nepovratnosti procesa. Međutim, investicione odluke se u energetici, kao i u svakom drugom sektoru gospodarstva, donose na temelju ekonomske efikasnosti pojedine tehnologije. Često će optimalni dizajn sa strane energetske efikasnosti biti različit od optimuma gledano sa strane ekonomske efikasnosti. Stoga, je neophodno da inženjer poznaje tehnike ekonomske evaluacije projekata, da bi mogao naći takvu varijantu investicije, koja će najbolje zadovoljavati uvjete ekonomske efikasnosti, a da će i dalje biti energetski efikasna.

Prilike za investiranje u energetske projekte mogu se svesti na sljedeće slučajeve:

1. Trošak predložene metode smanjenja korištenja energije treba usporediti s troškom neke druge metode smanjenja korištenja energije.
2. Treba procijeniti da li su očekivane uštede u energiji vrijedne početne investicije.
3. Potrebno je usporediti i procijeniti moguće alternativne mjere s troškovima energije kada su one velik dio ukupnih operativnih troškova.

Model toka novca:

Pri procjeni prilike za investiranje u smanjenje korištenja energije, od ključne je važnosti "timing" prihoda i rashoda. U tom slučaju možemo koristiti neku od sljedećih konvencija:

Konvencija kraja perioda

Sav se tok novca koji se pojavio za vrijeme nekog perioda uzima kao da se pojavio na kraju tog perioda. Ovaj postupak pojednostavljuje proračune i uglavnom ne iskazuje neke veće greške u rezultatima. Dijagram prikazuje ovaj pristup za vrijeme perioda od tri godine.

Konvencija sredine perioda

Tokovi novca uzimaju se kao da su se pojavili u sredini perioda, kako je prikazano na sljedećem dijagramu za period od tri godine

Konvencija kontinuiranog toka

Tok novca za bilo koji period se uzima po kontinuiranoj stopi. Sljedeći dijagram pokazuje nam to kroz osam tokova novca na godinu, svake godine tijekom trogodišnjeg perioda.

Vremenska vrijednost novca

Da bi mogli usporediti različite opcije i alternative, potrebno je pretvoriti sve tokove novca za svaku mjeru/shemu u ekvivalentnu vrijednost. Sve se zasniva na ideji da novac u ruci danas, vrijedi više nego novac dobiven za neko vrijeme u budućnosti.

Da bi pretvorili novac iz jednog trenutka u novac u drugom, budućem vremenskom trenutku, možemo se poslužiti nekim od ovih sedam standardnih kamatnih faktora.

Buduća vrijednost novca

Ovaj faktor jednostavno daje buduću vrijednost (S) nekog iznosa novca sadašnje vrijednosti P poslije n perioda vremena uz vrijednost kamate i.

(Single Payment Compound Amount = SPCA)

            S = P x (SPCA uz n,i)

gdje se faktor SPCA može izračunati

            SPCA = (1 + i)n

To je ilustrirano na sljedeći način:

Primjer:

n = 3

i = 20%

P = $100

SPCA = (1+0.2)³ = 1.728

S =$100 x 1.728 = $172.8

Excel: Funkcija FV(i,n,,P)

Upute za korištenje Excela

Zadatak 1. Izračunati S za i = 15% pomoću Excela! Rješenje

Sadašnja vrijednost novca

Ovaj faktor daje sadašnju vrijednost P ako poznajemo buduću vrijednost S poslije n perioda uz kamatnu stopu i, i stoga je upravo obrnut od SPCA.

(Single Payment Present Worth = SPPW)

            P = S x (SPPW uz i,n)

gdje se faktor SPPW računa na sljedeći način:

            SPPW = 1/(1 + i)n

Primjer:

i = 20%

n = 3

S = $100

SPPW = 1/(1+0.2)³ = 0.5787

P = $100 x 0.5787 = $57.87

Excel: Funkcija PV(i,n,,S)

Zadatak 2. Izračunati P za i = 15% pomoću Excela! Rješenje

Buduća vrijednost toka jednakih rata

Ovaj će faktor odrediti iznos S koji ćemo dobiti godišnjim uplaćivanjem rate R u n godina uz kamatu i.

(Uniform Series Compound Amount = USCA)

            S = R x (USCA uz i,n)

gdje je:

            USCA =((1 + i)n-1)/i

Primjer:

R=$100

n = 3

i=20%

USCA = ((1+0.2)³-1)/0.2 = 3.64

S = $l00 x 3.64 = $364

Excel: Funkcija FV(i,n,R)

Zadatak 3. Izračunati S za i = 15% pomoću Excela! Rješenje

Rata otplate

Ovaj faktor određuje godišnji iznos R koji mora biti investiran u n godina uz kamatnu stopu i, da bi se akumulirao određeni iznos novca u budućnosti. Ovo je obrnuto od USCA.

(Sinking Fund Payment = SFP)

            R = S x (SFP uz i,n)

gdje je:

            SFP =i/((1 + i)n-1)=1/USCA

Primjer:

n = 3

i = 20%

S = $300

SFP = 0.2/((1+0.2)³-1) = 0.27473

R = $300 x 0.27473 = $82.419

Excel: Funkcija PMT(i,n,,S)

Zadatak 4. Izračunati R za i = 15% pomoću Excela! Rješenje

Zadatak 5. Izračunati R za n = 10 pomoću Excela! Rješenje

Sadašnja vrijednost toka jednakih rata

Ovaj će faktor odrediti sadašnji iznos P koji će biti otplaćen u jednakim ratama R uz kamatnu stopu i, u n godina. To je isto tako jednako USCA x SPPW.

(Uniform Series Present Worth = USPW)

            P = R x (USPW uz i,n)

gdje je:

            USPW =((1 + i)n-1)/i(1 + i)n

Primjer:

n = 3

i = 20 %

R = $100

USPW = USCA x SPPW = 3.64 x 0.5787 = 2.106

P = $l00 x 2.106 = $210.6

Excel: Funkcija PV(i,n,R)

Zadatak 6. Izračunati P za i = 15% pomoću Excela! Rješenje

Zadatak 7. Izračunati P za n = 10 pomoću Excela! Rješenje

Povrat kapitala

Ovaj će faktor odrediti godišnju ratu R potrebnu da se isplati sadašnji iznos P uz kamatnu stopu i, u n godina. To je isto tako obrnuto od USPW.

(Capital Recovery = CR)

            R = P x (CR uz i,n)

gdje je:

            CR =i*(1 + i)n/((1 + i)n-1)=1/USPW

Primjer:

n = 3

i =20%

P = $300

CR = 1/USPW = 0.47473

R = $300 x 0.47473 = $142.42

Excel: Funkcija PMT(i,n,P)

Zadatak 8. Izračunati R za n = 10 pomoću Excela! Rješenje

Sadašnja vrijednost gradijenta

Ovaj će faktor odrediti sadašnji iznos P koji će biti isplaćen u godišnjim ratama R koje rastu za e%, uz kamatnu stopu i, u n godina.

(Gradient Present Worth = GPW)

            P = R x (GPW uz e %,i,n)

            GPW =

Primjer:

godišnja eskalacija e =10%

diskontna stopa i = 20%

n = 5

R1 = $100

GPW = 3.8805

P = $100 x 3.8805 = $388.05

Životni vijek opreme

Statistika životnog vijeka opreme dana je u tablici 2.1. Što se tiče specifične opreme, mogu se konzultirati sadašnji korisnici kao i dobavljači opreme.

Troškovi (cijena) opreme

U tablici 2 su prikazane vrste troškova zajedno s konkretnim primjerima koji doprinose ukupnim troškovima mjera namijenjenim uštedi energije. Treba naglasiti da je za konkretne projekte potrebno upotrebljavati današnje odnosno trenutne cijene troškova.

Tablica 2. Mogući troškovi koje treba uzeti u obzir pri investiranju u uštedu energije*

Vrsta troška	Konkretni primjer troška
1. Troškovi planiranja i projektiranja	Cijena usluge inženjeringa: sadržana u cijeni rada i materijala da bi se odredila vrsta, veličina i lokacija izmjenjivača topline.
2. Troškovi nabave opreme.	Kupnja i montaža rekuperatora.
3. Troškovi nabave potrebnih dodataka postojećoj opremi.	Troškovi kupnje i montaže nove regulacije, plamenika, ventilatora i opreme koja štiti površinu rekuperatora od visokih temperatura.
4. Troškovi zamjene dijelova.	Troškovi zamjene unutarnje oplate rekuperatora za N godina, neto od otpadne vrijednosti postojeće oplate.
5. Troškovi modernizacije i popravka postojeće opreme.	Troškovi popravka površinskih vrata da bi ista manje propuštala kao rezultat povećanja tlaka za vrijeme predgrijavanja zraka.
6. Troškovi prostora.	Trošak korisnog prostora koji je okupiran od strane generatora pare na otpadnu toplinu; troškovi korisnog prostora koji je okupiran od strane isparivača.
7. Troškovi zbog stajanja proizvodnje za vrijeme montaže.	Gubitak zbog jednotjednog stajanja, neto od ušteda kao posljedica stajanja.
8. Troškovi prilagodbe.	Niža produktivnost; troškovi radne snage i otklanjanja sitnih problema.
9. Troškovi održavanja nove opreme.	Troškovi servisa izmjenjivača topline.
10. Troškovi poreza.	Dodatni porez na imovinu koji se pojavio zbog vrijednosti rekuperatora.
11. Promjena troškova osiguranja ili troškovi zbog rizika.	Viša premija osiguranja zbog većeg rizika od požara; povećani troškovi eventualne nesreće zbog više opreme na manjem prostoru.

'* Uz navedeno, potrebno je obratiti pažnju na planirano vrijeme uporabe, očekivani životni vijek povezane opreme te elastičnost opreme u smislu buduće modernizacije i proširivanja.

Dobiti i troškovi projekta

U principu, industrijska poduzeća investiraju u štednju energije kada očekivane uštede premaše očekivane troškove investicije. Uzroci koji su posljednjih godina učinili investiranje atraktivnim su povećanje cijene goriva i sigurnost njegove nabave. Oni su potakli promjenu pristupa obnovljivim izvorima energije kao što je, biomasa i dr.

Primjeri ušteda od racionalnog korištenja energije:

• Uštede na gorivu
• Smanjeni troškovi održavanja postojeće opreme
• Vrlo efikasan sistem grijanja/hlađenja; visoka produktivnost
• Poboljšana kvaliteta proizvoda; povećana produktivnost
• Dobici od prodaje ušteđene topline ili nekog drugog oblika energije.
• Kratak 'downtime'

Da bi se procijenila izvedivost (feasibility) odnosno isplativost investicije, potrebno je usporediti troškove nasuprot gore navedenim uštedama.

Procjena prijedloga projekta

Kad nam postanu dostupne potrebne informacije, može se pristupiti ocjeni atraktivnosti različitih razmatranih prijedloga investicije.

Pretpostavlja se da se rizik ili kvaliteta svih investicijskih prijedloga u razmatranju ne razlikuje od rizika postojećih investicijskih projekata tvornice te da prihvaćanje bilo kojeg pojedinačno ili grupe investicijskih prijedloga ne mijenja relativni poslovni rizik tvornice. Odluka o investiciji bit će ili prihvaćanje ili odbijanje prijedloga projekta.

Metode:

Metoda otplate (payback)

Ova je metoda zasnovana na kriteriju profitabilnosti, predstavljenim vremenom na kraju kojega će se investicija otplatiti. U obračun se uzimaju godišnje uštede minus troškovi minus porez na dobit.

početna investicija / godišnje uštede

Primjer 1: konstantni godišnji tok novca (cash flow)

Početna investicija u sistem za iskorištenje otpadne topline = $53 000

Ekvivalentne uštede u energiji:

Godišnja prosječna	= $27 800
Kroz period otplate od 1.9 godina	= $53 000
	= $27000/godišnje

Primjer 2: nejednaki godišnji tok novca

Godina	Investicija	Tok novca (cash flow)	Ukupni prihodi
0	$53000	-	-
1	-	$20000	$20000
2	-	25000	45000	+8000	+30000
2+y	-	-	53000
3	-	30000	75000
4	-	20000	95000
5	-	20000	115000

Dio godine y = 8000/30000= 0.3, iz toga slijedi period otplate = 2.3 godina.

Prednost ove metode jest da je prilično jednostavna; Ako je izračunati period otplate manji od maksimalnog prihvatljivog, prijedlog je prihvaćen; ako ne, prijedlog se odbija.

Nedostatak ove metode jest da ne uzima u obzir tok novca poslije perioda otplate; također ignorira veličinu i timing toka novca unutar perioda otplate.

Metoda prosječne stope povrata

Prosječna stopa povrata računovodstvena je metoda koja predstavlja omjer prosječnih godišnjih ušteda poslije poreza i prosječne investicije u projekt.

Godišnje prosječne uštede nakon oporezivanja / prosječna investicija

Ponekad se radije koristi originalna investicija nego prosječna.

Primjer 1:

Godišnje uštede nakon oporezivanja	= $16000
Originalna investicija	= $53000
Prosječna investicija, recimo 2 godine, linearna (straight line) deprecijacija	= $53000/2	= $26500
Prosječna stopa povrata, (bazirana na prosječnoj investiciji)	= 16000/26500 x 100	= 60%
Prosječna stopa povrata, (bazirana na originalnoj investiciji)	= 16000/53000 x 100	= 30%

Prednost ove metode jest da je jednostavna za upotrebu; koristi već dostupnu računovodstvenu informaciju; izračunate vrijednosti se mogu usporediti s traženom stopom povrata; prijedlog se prihvaća ako je prosječna stopa povrata veća od diskontne stope.

Nedostaci su ti što je metoda zasnovana na knjigovodstvenom prihodu umjesto na priljevu i odljevu novca a zanemarena je i vremenska vrijednost novca.

Primjer 2:

Uzmimo da se razmatraju dva prijedloga investiranja, s tim da svaki košta 80 000$ i ima ekonomski i deprecijacijski vijek trajanja od 5 godina. Pretpostavimo da se za ove prijedloge očekuju sljedeći knjigovodstveni profiti i tok novca kroz sljedećih pet godina.

	Projekt očuvanja topline		Projekt iskorištenja otpadne topline
Period	Knjigovodstveni profit	Neto prihod	Knjigovodstveni profit	Neto prihod
1	10000	25000	20000	45000
2	10000	25000	15000	35000
3	10000	25000	7500	25000
4	10000	25000	5000	15000
5	10000	25000	2500	5000

Ako se koristi metoda linearne deprecijacije, svaki od prijedloga će imati istu prosječnu stopu povrata, i.e.

Bilo kako bilo, većina će preferirati projekt iskorištenja otpadne topline koji daje veće prihode u prvoj godini.

Unutrašnja stopa povrata (IRR)

Ova metoda uzima u obzir i veličinu i timing očekivanog cash flow-a u određenom periodu životnog vijeka projekta. IRR za prijedlog investicije jest ona diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost očekivanih troškova sa sadašnjom vrijednosti očekivanih prihoda.

Ako je IRR veća od važeće diskontne stope, prijedlog se prihvaća; ako ne, prijedlog se odbacuje.

Primjer 1:

Koristeći primjer 2 (Prethodni primjer, projekt očuvanja topline), Glavnica (P) = $80000 Neto prihod (R) = $25000

Koristimo Uniform Series Present Worth (USPW), i.e.

         USPW =((1 + i)n-1)/i/(1 + i)n

P = R x (USPW kod i, n = 5 godina)

80 000 = 25 000 x (USPW kod i, n = 5 godina)

3.2 = (USPW kod i, n = 5 godina)

Za n = 5 tablica pokazuje

3.352 za i =15% 2.991 za i = 20%

Iz toga slijedi da je IRR procijenjen na 18.6%.

Excel: Funkcija RATE(n,-R,P)

Zadatak 9. Pogrešno! Proračunati točnu vrijednost pomoću Excela! Rješenje

Primjer 2:

Za projekt iskorištenja otpadne topline (poglavlje 7.2),

Tablica za neto sadašnju vrijednost pokazuje

NPV = -1.02 za diskontnu stopu = 25% NPV = +0.21 za diskontnu stopu = 24%

Iz toga slijedi da je IRR za nula NPV procijenjen na 24.17%.

Zadatak 10. Ovaj puta su točno izračunali, ali kako nemamo tablice idemo izračunati u Excelu! Rješenje

Metoda sadašnje vrijednosti

Sav tok novca se diskontira na sadašnju vrijednost koristeći traženu stopu povrata. Ako je zbroj diskontiranih tokova novca jednak ili veći od nule, prijedlog se prihvaća, ako ne, prijedlog se odbija.

Primjer: projekt očuvanja otpadne topline

Godina	Neto cash flow
0	-80000
1	45000
2	35000
3	25000
4	15000
5	5000

Zadatak 11. Izračunati neto sadašnju vrijednost za diskontne stope od 15%, 20%, 25% i 30%. Rješenje

Indeks profitabilnosti

Indeks profitabilnosti ili omjer dobit/troškovi (benefit/cost) nekog projekta jest sadašnja vrijednost budućeg toka novca podijeljena s inicijalnim troškom. Sve dok je indeks profitabilnosti jednak ili veći od 1.00 investicijski je prijedlog prihvatljiv.

Primjer:

Sadašnja vrijednost neto toka novca, pri diskontnoj stopi od 20%	= $85514
Inicijalni troškovi	= $80000
Neto sadašnja vrijednost	= $5514
Indeks profitabilnosti	= 1.07

Zadatak 12. Izračunati Indeks profitabilnosti za diskontnu stopu od 15%. Rješenje

Međusobno isključivanje i ovisnost

Važno je odrediti jesu li investicijski prijedlozi međusobno ovisni jedan o drugome. Ako prihvaćanje jednog prijedloga unaprijed isključuje prihvaćanje drugih prijedloga, možemo reći da se oni međusobno isključuju. Ne mogu biti prihvaćena dva međusobno isključiva prijedloga.

Uvjetovan ili zavisan prijedlog je onaj čije prihvaćanje ovisi o prihvaćanju jednog ili više različitih prijedloga. Ova se pojava mora uočiti i sukladno njoj se trebaju donesti pravilne odluke.

Usporedba različitih metoda

Tablica 3. ilustrira korisnost slijedeće tri metode: sadašnja vrijednost, indeks profitabilnosti(omjer dobit/troškovi), i unutarnja stopa povrata. Općenito, korišten je kriterij sadašnje vrijednosti.

Tablica 3: Usporedba različitih metoda

Kriterij donošenja odluke: projekt se prihvaća ako:	Sadašnja vrijednost veća od 0	Omjer dobit/troškovi veći od 1	Unutarnja stopa povrata veća od diskontne stope
Mjera profitabilnosti?	da	da	da
Uzima u obzir sve ekonomske faktore?	da	da	da
Maksimizira dioničarski kapital?	da	ne	ne
Mjera iznosa profita?	da	ne	ne
Mjera stope profita?	ne	da	da
Jednostavnost izračuna?	da	da	ne
Jednostavna za razumijevanje?	da	da	ne
Jednostavna za primjenu?	da	da	ne
Je li fleksibilna?	da	da	ne
Laka za usporedbu projekata s različitom veličinom investicije?	da	donekle	ne
Jednostavna za usporedbu projekata s različitim rasponom vijeka trajanja?	da	da	ne
Može li se upotrijebiti za rangiranje prijedloga?	da	da	da
Preporučljiva za svrhu rangiranja projekata?	ne	da	ne
Glavni kriterij za racionaliziranje kapitala?	ne	da	ne
Razina osjetljivosti?	visoka	niska	srednja

Opaska: Kriterij sadašnje vrijednosti jest najbolji kriterij.

Pristup cijene životnog ciklusa

Analiza cijene životnog ciklusa uzima u obzir trošak tijekom životnog ciklusa sistema nasuprot početnom trošku. Ona uzima u obzir "vremensku vrijednost" novca i uračunava moguće buduće promjene u cijeni materijala, servisa, energije itd. Ova metoda može uzeti u obzir i trošak dekomisije postrojenja, čišćenja okoline, te razne druge indirektne troškove.

Investicijske odluke, investicijska nesigurnost

Pošto su rezultati nesigurni, profiti, troškovi, sadašnje vrijednosti, i stope povrata prije početka samog projekta ne mogu se točno prognozirati. Ova nesigurnost stvara rizik kada projekt krene u realizaciju.

Pri bavljenju s problemima nesigurnosti kod odluka vezanim za investiranje u energiju, koriste se sljedeći pristupi:

1. Analiza osjetljivosti Ona određuje koliko je odluka osjetljiva na varijaciju numeričkih vrijednosti nesigurnih faktora. Jedan od načina jest pronalaženje graničnih vrijednosti nesigurnih faktora.
2. Simulacija na računalu Izaberu se različite kombinacije nesigurnih faktora. Izlaz kao mjera efektivnosti određen je za svaku kombinaciju pomoću upotrebe računala.
3. Optimističko pesimističke procjene mjere isplativosti One se rade za gotovo nevjerojatne ali ipak moguće pojave na poželjnoj i nepoželjnoj strani.
4. Probabilistički pristup On koristi očekivane vrijednosti kriterija po kojem se donosi odluka za svaku alternativu i određuje poželjan pravac poduzimanja akcije na bazi očekivane vrijednosti.

Tehnike sistematske ekonomske analize

Proceduralni koraci pri izvođenju sistematske ekonomske analize su sljedeći:

1. Identificirati međusobno isključive alternative pri usporedbi.
2. Specificirati horizont planiranja koji će se koristiti pri usporedbi. Horizont planiranja se definira kao period u kojem će se tok novca pratiti i uspoređivati za svaku opciju/alternativu.
3. Procijeniti godišnji tok novca za svaku od alternativa. Tokovi novca trebali bi biti procijenjeni za svaku alternativu u okviru horizonta planiranja. Sve procjene bi trebale reflektirati buduće troškove. Svaka dobit koja se može kvantificirati ekonomskim pojmovima treba biti uključena u procjenu. Treba također uzeti u obzir poreze i stopu inflacije.
4. Odabrati diskontnu stopu, kamatnu stopu ili najmanju poželjnu (minimal attractive) stopu povrata. Diskontna stopa korištena u analizi na najmanjoj poželjnoj stopi povrata trebala bi reflektirati mogućnost investiranja negdje drugdje. Ako je u procjene toka novca uključena inflacija, tada ona mora biti uključena i u diskontnu stopu.
5. Odredite mjeru ekonomske performanse. Dostupan je velik broj mjera ekonomske performanse kao što su sadašnja vrijednost, buduća vrijednost, unutarnja stopa povrata, vrijeme otplate itd.
6. Usporediti alternative. Koristeći bilo koju mjeru ekonomske performanse, tokovi novca se pretvaraju u ekvivalentne (dakle usporedljive) vrijednosti koristeći specifičnu kamatnu stopu.
7. Napraviti analizu osjetljivosti. Pri uspoređivanju investicijskih alternativa primjerena mjera performansi je uglavnom direktna. Dodatne analize se koriste da bi se odredio efekt procjenjivanog procesa na ekonomsku poželjnost alternativa; pitanja u obliku "što ako" na taj način mogu biti odgovorena.
8. Odrediti poželjnu alternativu. Odabir odgovarajuće alternative mora biti u skladu s monetarnim i nemonetarnim faktorima.

Ostala razmatranja u analizi investicije

Porez na dobit

Porezi mogu imati velik utjecaj na optimalnu odluku o investiciji. Mijenjajući efektivne vrijednosti prihoda i troškova, porezi mogu potpuno promijeniti profitabilnost neke investicije u odnosu na profitabilnost izračunatu bez poreza.

Porez se različito obračunava na investicije i na ostale troškove. Investicije, odnosno svi troškovi koji se prema važećim propisima neke zemlje moraju knjigovodstveno deprecirati (amortizirati), ulaze u poreznu osnovicu kroz knjigovodstveni a ne stvarni trošak. Svi ostali troškovi i prihodi ulaze u poreznu osnovicu onda kada su se dogodili. Knjigovodstvena dobit je razlika između svih prihoda i troškova (investicioni troškovi se zamjenjuju amortizacijom).

Primjer:

Recimo da tvornica razmišlja o ugradnji izmjenjivača za otpadnu toplinu za svoju proizvodnju papira. Skupljene su sljedeće relevantne informacije:

Stopa poreza	= 45%
Cijena kapitala	= 15%, poslije oporezivanja
Početni trošak	= $40000
Godišnji trošak održavanja	= $1500
Očekivane godišnje uštede u gorivu	= $13000
Vijek trajanja opreme	= 10 godina
Dobiti, na godišnjoj bazi
Uštede na gorivu prije oporezivanja	= $13000
Porez za platiti, 0.45 x 13000	= $5850
Uštede na gorivu poslije oporezivanja	= $7150
Troškovi na godišnjoj bazi
Oprema pri 15%,10 godina, CR	= 0.19925
Održavanje	= $1500
Plus: $40 000 x 0.19925	= $7970
Povećanje u troškovima prije oporezivanja	= $9470
Manje odbitak od poreza (linearna deprecijacija početnog troška plus trošak održavanja)	= $2475
Povećanje troškova poslije oporezivanja	= $6995
Neto godišnja dobit od investicije
Prije oporezivanja: ($13 000 - $9470)	= $3530
Poslije oporezivanja: ($7150 - $6995)	= $155

Deprecijacija (amortizacija)

Deprecijacija je sredstvo obračunavanja investicije kroz korisno vrijeme postrojenja. Ona ne utječe na prihodovnu stranu tvornice već na iznos poreza koji treba platiti. U principu što je veća deprecijacija za vrijeme nekog perioda manje će poreza morati biti plaćeno.

Ovo su uobičajene metode izračunavanja deprecijacije:

Metoda linearne (straight line) deprecijacije

Ukupna deprecijacija se raširi jednoliko kroz vijek trajanja.

D_n = (P - L) / N

gdje je

Dn = deprecijacija u godini n P = Početni trošak investicije L = Vrijednost na kraju korisnog vijeka N = korisni vijek objekta

Metoda padajuće (declining) bilance

Deprecijacija se računa tako da je ona svake godine fiksni postotak knjigovodstvene vrijednosti postrojenja na početku godine. Ova metoda omogućava veće vrijednosti deprecijacije u ranijim godinama.

D_n = f(1 - f)^n-1 P

B_n = (1 - f)ⁿ P

Gdje je

f = fiksni postotak

P = Početni trošak investicije

n = Broj godina

Bn = knjigovodstvena vrijednost u godini n

Fiksni postotak varira od zemlje do zemlje. Neke su postavile maksimalnu dopuštenu vrijednost f na:

f = 2 / n

gdje je N = korisni vijek objekta

Metoda sume godišnjih znamenki

Ova metoda također deprecira opremu u višem iznosu u ranijim godinama u odnosu na kasnije. Deprecijacija se za n-tu godinu računa ovako:

Gdje je

N = Korisni životni vijek n = broj godina

S = N ( N + 1 ) / 2

Knjigovodstvena vrijednost:

B_n = P - D₁ - D₂ - D_n

Inflacija

Inflacija se pojavljuje kada kvantiteta roba i usluga naglo pada kroz vrijeme zbog rasta cijena roba i usluga. Uglavnom se izražava u postotcima porasta cijena iz godine u godinu.

Inflacija utječe na donošenje odluka o investiranju u energetsku efikasnost. Inflacija može ohrabriti kupovinu roba i usluga radije prije nego poslije.

Efekt inflacije na analizu kapitalne investicije može se eksplicitno uračunati pretpostavljajući da će troškovi i cijene rasti za stopu koja predstavlja očekivanu inflaciju.

Primjer:

Ako su uštede na energiji zbog ugradnje bojler na otpadnu toplinu $10000 godišnje u vrijeme kada je napravljena investicija, i troškovi energije očekivano rastu za10% godišnje, tada:

Godina	Uštede	Pri i =15%	Sadašnja vrijednost
1	10000(1+0.10)1	=11000 x 0.87	=9570
2	10000(1+0.10)2	=12100 x 0.76	=9196
3	10000(1+0.10)3	=13310 x 0.66	=8785
4	10000(1+0.10)4	=14640 x 0.57	=8345
5	10000(1+0.10)5	=16106 x 0.50	=8053
		$66156	$43949

Zaključak

Konačna se odluka o finaciranju nekog projekta ne donosi na temelju njegove tehničke meritornosti, nego ekonomske isplatljivosti. Da bi cijeli ciklus bolje funkcionirao, inženjer mora imati predodžbu kako se vrši financijska evaluacija projekata, te po mogućnosti znati napraviti preliminarnu evaluaciju. U ovome poglavlju prikazane su osnovne ekonomske metode za finacijsku evaluaciju kako energetskih tako i drugih projekata.