LNG
Najveće postrojenje za proizvodnju LNG-a nalazi se u Egiptu s kapacitetom proizvodnje 5 milijuna tona LNG-a godišnje.
1964 Francuska i UK su bili prvi kupci ove vrste goriva, i bili su svjedoci novog energetskog razdoblja. Budući da većina postrojenja za proizvodnju LNG-a nije na "uobičajenim" područjima, ne mogu se graditi cjevovodi, tako da se moraju ulagati velika sredstva u prijevoz. Ovo je i glavni razlog zašto su se LNG postrojenja sporo razvijala u drugoj polovici 20. stoljeća. Samopostrojenje za proizvodnju LNG-a stoji oko 1÷3 milijarde USD, treminalni za utovar 0.5÷1 milijardu, a vozila za prijevoz 0.2÷0.3 milijarde USD. Uspoređujući ove cijene s cijenama nafte, LNG tržište je malo, ali zrelo.
Komercijalni razvoj LNG-a je stil zvan lanac vrijednosti, što znači da LNG kupci potpisuju ugovore na 20÷25 godina s dobavljačima, po strogo određenim uvjetima. Tek kada se zadovolje svi uvjeti,i kupci dobe potvrdu za sklapanje posla, može se početi s trgovinom. Zbog ovoga, prema LNG-u se odnosilo kao prema igri bogatih, gdje se mogu uključiti samo igrači s jakom financijskom i političkom pozadinom. Velike međunarodne nafte tvrtke kao BP, Exxonmobil, Royal Dutch Shell, i neke nacionalne (npr. Pertamina i Petronas) su bili aktivni igrači. Japan, Južna Koreja i Tajvan su uvezli velike količine LNG-a zbog nedostatka vlastitih energenata.
2002 Japan je uvezao 54 milijuna tona LNG-a (48% svjetske trgovina LNG-a te godine). Također, iste godine, Južna Koreja je uvezla 17.7 milijuna, a Tajvan 5.33 milijuna tona LNG-a. Ove tri države su činile oko 70% svjetske trgovina LNG-a te godine.
Zadnjih godina, više igrača se uključilo, kako u uvozu, tako i izvozu, nove tehnologije se usvajaju, cijene postrojenja, terminala i vozila padaju, a LNG postaje konkrentniji drugim energentima. Uobičajena cijena LNG plovila kapaciteta 125 000 m³, izgrađenog u europskim ili japanskim brodogradilištima iznosi 250 milijuna USD. Kada su se korejska i kineska brodogradilišta uključila u igru, cijene su pale za 60%. Proizvodnja po toni LNG-a od 1970tih do 1990tih pala je za oko 35%.
Zbog straha od energetske nestašice, terminali se planiraju graditi u SAD-u. Mnogi američki političari i građani ovome se protive iz sigurnosnih razloga.
Tablica 2. Trgovina LNG-om 2002 godine (izvor: Ministarstvo energetike SAD-a)
| Zemlja | Izvoz | Zemlja | Uvoz | ||
| (109 m³) | (106 t) | (109 m³) | (106 t) | ||
| Indonezija | 31.148 | 23.0 | Japan | 260.51 | 188.3 |
| Alžir | 26.476 | 19.6 | Južna Koreja | 56.634 | 40.7 |
| Malazija | 20.983 | 15.6 | Francuska | 14.470 | 10.7 |
| Katar | 20.558 | 14.9 | Tajvan | 10.279 | 7.5 |
| Nigerija | 11.157 | 8.2 | UK | 10.081 | 7.3 |
| Australija | 10.392 | 7.7 | SAD | 6.485 | 4.8 |
| Oman | 10.081 | 7.3 | Turska | 6.343 | 4.6 |
| Brunej Darussalam | 9.939 | 7.2 | Portugal | 4.134 | 3.3 |
| Ujedinjeni Arapski Emirati | 7.872 | 5.7 | Španjolska | 3.710 | 2.7 |
| Rusija | 6.626 | 4.8 | Italija | 3.681 | 2.6 |
| Trinidad i Tobago | 5.352 | 4.0 | Belgija | 3.511 | 2.7 |
| SAD | 1.126 | 1.4 | Indija | 3.455 | 2.5 |
Zemlje izvoznici LNG-a:
Indonezija, Alžir, Malazija, Katar, Nigerija, Australija, Oman, Brunej Darussalam, Ujedninjenu Arapski Emirati, Rusija, Trinidad i Tobago, SAD i Egipat (od 2005).