LNG

Prirodni plin u tekućem stanju (eng. LNG - liquified natural gas) je plin očišćen od nečistoća (npr. voda) ili vrijednih sastojaka (npr. helij), i istovremeno ohlađen na otprilike -163 C. Plin u takvom stanju biva transportiran u posebno napravljenim plovilima i cestovnim vozilima s kriogenskim (eng. cryogenic) komorama. LNG zauzima 1/614 volumena koji bi taj plin zauzimao u normalnom (STP) stanju. Tamo gdje se ne može transportirati cijevima, transportira se gore navedenim sredstvima.

Iz ovog podatka vidi se gospodarska vrijednost ovog energenta. Njegova energetska vrijednost može se usporediti s onom benzina ili dizel goriva, s daleko manjim stupnjem zagađenja. Loša strana mu je još uvijek skupa cijena proizvodnje i zahtjevi za posebnom opremom za prijevoz. Za sada još uvijek nije u potpunosti komercijaliziran.

Gustoća LNG-a je oko 0.41÷0.5 kg/L. Ogrijevna moć zavisi od vrste plina od kojeg je napravljen i vrste postupka kojim je napravljen. Pročišćeni LNG sadrži više od 90% metana, i manje količine etana, propana, butana i nekih težih alkana. Proces pročišćavanja može oblikovan i vođen tako da proizvede gotovo 100% metana.

Najveće ovakvo postrojenje nalazi se u Egiptu s kapacitetom proizvodnje 5 milijuna tona LNG-a godišnje.

1964 Francuska i UK su bili prvi kupci ove vrste goriva, i bili su svjedoci novog energetskog razdoblja. Budući da većina postrojenja za proizvodnju LNG-a nije na "uobičajenim" područjima, ne mogu se graditi cjevovodi, tako da se moraju ulagati velika sredstva u prijevoz. Ovo je i glavni razlog zašto su se LNG postrojenja sporo razvijala u drugoj polovici 20. stoljeća. Samopostrojenje za proizvodnju LNG-a stoji oko 1÷3 milijarde USD, treminalni za utovar 0.5÷1 milijardu, a vozila za prijevoz 0.2÷0.3 milijarde USD. Uspoređujući ove cijene s cijenama nafte, LNG tržište je malo, ali zrelo.

Komercijalni razvoj LNG-a je stil zvan lanac vrijednosti, što znači da LNG kupci potpisuju ugovore na 20÷25 godina s dobavljačima, po strogo određenim uvjetima. Tek kada se zadovolje svi uvjeti,i kupci dobe potvrdu za sklapanje posla, može se početi s trgovinom. Zbog ovoga, prema LNG-u se odnosilo kao prema igri bogatih, gdje se mogu uključiti samo igrači s jakom financijskom i političkom pozadinom. Velike međunarodne nafte tvrtke kao BP, Exxonmobil, Royal Dutch Shell, i neke nacionalne (npr. Pertamina i Petronas) su bili aktivni igrači. Japan, Južna Koreja i Tajvan su uvezli velike količine LNG-a zbog nedostatka vlastitih energenata.

2002 Japan je uvezao 54 milijuna tona LNG-a (48% svjetske trgovina LNG-a te godine). Također, iste godine, Južna Koreja je uvezla 17.7 milijuna, a Tajvan 5.33 milijuna tona LNG-a. Ove tri države su činile oko 70% svjetske trgovina LNG-a te godine.

Zadnjih godina, više igrača se uključilo, kako u uvozu, tako i izvozu, nove tehnologije se usvajaju, cijene postrojenja, terminala i vozila padaju, a LNG postaje konkrentniji drugim energentima. Uobičajena cijena LNG plovila kapaciteta 125 000 m³, izgrađenog u europskim ili japanskim brodogradilištima iznosi 250 milijuna USD. Kada su se korejska i kineska brodogradilišta uključila u igru, cijene su pale za 60%. Proizvodnja po toni LNG-a od 1970tih do 1990tih pala je za oko 35%.

Zbog straha od energetske nestašice, terminali se planiraju graditi u SAD-u. Mnogi američki političari i građani ovome se protive iz sigurnosnih razloga.

Zemlja	Izvoz		Zemlja	Uvoz
	(109 m³)	(106 t)		(109 m³)	(106 t)
Indonezija	31.148	23.0	Japan	260.51	188.3
Alžir	26.476	19.6	Južna Koreja	56.634	40.7
Malazija	20.983	15.6	Francuska	14.470	10.7
Katar	20.558	14.9	Tajvan	10.279	7.5
Nigerija	11.157	8.2	UK	10.081	7.3
Australija	10.392	7.7	SAD	6.485	4.8
Oman	10.081	7.3	Turska	6.343	4.6
Brunej Darussalam	9.939	7.2	Portugal	4.134	3.3
Ujedinjeni Arapski Emirati	7.872	5.7	Španjolska	3.710	2.7
Rusija	6.626	4.8	Italija	3.681	2.6
Trinidad i Tobago	5.352	4.0	Belgija	3.511	2.7
SAD	1.126	1.4	Indija	3.455	2.5

Slika 1. Trgovina LNG-om 2002 godine (izvor: Ministarstvo energetike SAD-a)

Zemlje izvoznici LNG-a: Indonezija, Alžir, Malazija, Katar, Nigerija, Australija, Oman, Brunej Darussalam, Ujedninjenu Arapski Emirati, Rusija, Trinidad i Tobago, SAD i Egipat (od 2005).